Tag Archives: linoprinting

Chairs

Original text translated by Slavica Nuić. Pročitaj na hrvatskom.

Having moved to a new flat, it was time to get down to the business of gathering up old furniture, refurbishing it and giving it a fresh coat of paint. My first concern, by all means, were the chairs so that my jolly guests could have something to sit on. Luckily, old chairs, at least the plain wooden ones, were not hard to find, but finding one which was not wobbly was an entirely different matter. Be that as it may, working out a remedy for rickety chairs was put off for the time being. The turning point was a sign that caught my eye at some young designers’ exhibition. It said “The chairs are for display purposes only. Please do not sit on them as they may collapse.” Realizing that a similar sign would come in handy on my dining room wall, we fixed the loose joints to prevent things from going awry.

This whole matter of my rough-and-ready job of fixing chairs had only added to my surprise upon visiting The Museum of Second AVNOJ Session in Jajce. The central hall used to be the place where Yugoslavia drew its first breath. Several rows of dilapidated chairs of all sorts (which once accommodated Yugoslavia’s founding fathers), harked back to the early days of my flat redecoration. Nonetheless, they still had their allure as the light pouring from the back door created shadows that made the chairs look as if dissolved and entangled in an intricate web, creating thus a peculiar scene of the pivotal historic event.

Unfortunately, historical facts are not my strong suit, so I asked the ones known as historically savvy to help me out. At the first mention of these chairs, Luka, the historian, pointed out that it was not without reason that these chairs were so shabby as there was a backstory to it. In his words, many historians have concurred that Jajce had witnessed the complete affirmation of the cult of personality that had been created around Tito. Judging by the original photographs, both the presiding and the delegates were seated on plain wooden chairs while Tito was comfortable in his armchair. Moreover, a couple of days prior to the meeting, Tito had posed for his bust by Antun Augustinčić, which was soon displayed in the meeting room.

For me, my deep fascination with the chairs, deprived of any ideological overtone, in this way made the emptiness of the room even more striking; the room where, as Luka has taught me, once Yugoslavia had been formed and Tito had become its marshal, resolutions had been sustained by general acclamation.

In the process of sketching out the chairs, the first step was capturing the curious rhythm and interplay of shadows through a rhythmical interchange of black and white surfaces.

The process of carving…

And a bit more of carving…

The test print was printed in black, but there was no intent to keep it that way…

This linocut was supposed to be in colour. Since there were some areas of diluted Indian ink on the sketch as well, I first started with tone combinations.

The next step was increasing the number of potential colour combinations, so I detached the top part of the block with a gauge to make the process of applying colour easier.

This slideshow requires JavaScript.

A new variation…

The first step in the process of making this variation was printing the background in yellow, and the next steps were applying the ink separately on every part of the key block.

This slideshow requires JavaScript.

And the last variation, which was printed in the same way, combines the positive with negative. Just like my chairs mixed with their shadows.

1 komentar

Filed under art in process, English, linocut, printmaking

Pariz…i Musée d’Orsay

6Musée d’ Orsay…omiljeno odredište posjetitelja Pariza. Doduše, barem onih posjetitelja koji u Pariz dolaze kako bi obišli njegove kulturne znamenitosti, muzeje i možda pokoju filmsku lokaciju. Jer, naime, Pariz je privlačan ljubiteljima lijepe umjetnosti, ali i mnogim drugima. Ipak je Pariz grad umjetnosti, grad zaljubljenih i grad još mnogo čega. A tog ranog ljeta 2016., u avionu na našem letu za Pariz, sjedili su ljudi različitih interesa. Leteći u relativno malom prostoru aviona i čekajući u beskrajnim redovima za pregled putovnica, upoznali smo različite ljude- i njihove vrlo različite razloge za ukrcavanje na taj let. Neki su od njih išli bodriti hrvatske nogometaše, neki na svjetski veterinarski kongres, Kraljevi ulice na svirku, a gospođe koje su sjedile pored mene u avionu na vikend najvećih sniženja u godini. A ja- vidjeti pariške muzeje. One koji su mi, prilikom prošlog posjeta Parizu, promakli. Između ostalog vidjeti i Musée d’Orsay  i njegov poznati pogled na Pariz. Kroz ogroman sat.

Zaljubljenici u Pariz kažu kako je taj sat, iako se toliko često fotografira, uvijek drugačiji. Doduše, te fotografije u kontralihtu koje sve svode na konturu zapravo izgledaju prilično slično. Ali tko bi tome odolio? Pogotovo kad dotičan kontraliht zaista svodi cijelu scenu na kombinaciju crnih i bijelih ploha. Idealan motiv za linorez, barem u mojim očima. Dakle, evo i moje lino-varijacije poznatog motiva. Prostor iza sata u D’Orsayu,  u mojoj varijanti kadriran i ispražnjen od ljudi.

1 Martina Gracin_D'Orsay_linorez_53.5 x 78 cm_38 x 51.5 cm

Evo par fotografija procesa dubljenja u linoleumu…

Gotova ploča…

5

Detalji gotove ploče…

Divan trenutak podizanja prvog otiska s ploče…

5

….i evo ga…potpisivanje grafike koja prikazuje još jednu od divnih vizura Pariza. Mislim, i Disneyland je sigurno lijep.

3a.JPG

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Kvaliteta otiska, malo lavande i- Picasso

3Ponovo lavanda na mjesečini. U početku sam lavandu na mjesečini planirala smjestiti u sumrak, budući da mi sumrak ima odgovarajući redoslijed boja.   Naime, u sumrak je ponekad na nebu najniže žuta, pa se prema vrhu  redom nižu: narančasta, crvena, i tek onda ljubičasta. Kao, primjerice, kod ovog (prigradskog) sumraka na fotografiji dolje.

Prigradski sumrak

Otiskivanje ovolike količine boja na jednoj ploči može biti zahtjevno. Neki taj postupak čak smatraju i monotipijom, budući da je, otiskujući na ovakav način, ponekad teško dobiti više istih otisaka. To me ponovno dovelo do pitanja o kvaliteti otiska.

2a

U pokušaju da unaprijedim svoju tehniku bavljenja linorezom, često sam (sebi i drugima ) postavljala to pitanje. Na Akademiji je ta kvaliteta trebala biti vrhunska, no, istražujući, učinilo mi se da izgled otiska ovisi i o materijalu i o mnogim drugim činiteljima.

1

Na ovim bi me otiscima, primjerice, mučili bijeli tragovi linoleuma na boji.

Zato me izrazito razveselio ovogodišnji posjet Musée Picasso u Parizu. Budući da je vrijeme do jedanaest sati bilo rezervirano za škole, dugo sam, zajedno sa hrpetinom Japanaca, čekala ispred dotične institucije. Ali, vrijedilo je! Pored mnogo Picassovih skulptura, među kojima je bila i Violina i boca na stolu iz 1915., u muzeju se mogu vidjeti i – Picassovi linorezi. Pored doživljaja gledanja umjetničkog djela uživo (neusporedivog u odnosu na gledanje reprodukcija), najviše me zanimala Picassova kvaliteta otiska. Evo par detalja s Bacchanale avec chevreau et spectateur (Cannes, 1959.).

Evo mojih bijelih tragova na boji (prve dvije fotografije i zadnja), a uz to, evo i nepreciznosti u preklapanju dvaju ili više boja (druge dvije fotografije).

DSC03074

U ovom su muzeju i Picassove mrtve prirode u tehnici linoreza. Ponovo, neponovljiv je osjećaj vidjeti ih uživo.

Na Nature morte du casse-crûte I  i na Nature morte à la suspension vidi se Picassova primjena otiskivanja svjetlije boje preko tamnije (što je suprotno pravilima otiskivanja).

Ovdje je to žuta preko sive (crvena i zelena su otisnute preko žute na sivoj). Evo fotografija sa detaljima.

DSC03071    DSC03070

I za kraj, ako će ovo čitati  netko koga muči kvaliteta otiska, evo još malo utjehe by Picasso:

DSC03073    DSC03072

Samo hrabro, linorezači. 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Kišna Francuska

I opet Francuska. Kako u vijestima, tako i na mom blogu. Ovaj linorez je motiviran našim posjetom gradiću koji se zove Blois. Blois je na rijeci Loiri, tako da je i on bio zahvaćen nedavnim poplavama.

DSC02218a

Za Blois smo se odlučili jer je u njemu jedan od mnogih predivnih dvoraca Loire. Prilikom posjeta kraljevskom Château de Blois, uočili smo i dvorski pianino. U opisu izloška nalazilo se da je dotični pianino služio za distrakciju. Odmah smo to povezali sa neobičnim prizorima na njihovim željezničkim kolodvorima. Naime, većina kolodvora imala je klavir. Na tim su klavirima putnici, dok čekaju, slobodno mogli zasvirati. Nikad nismo saznali postoji li dublji razlog za ove klavire na kolodvorima. Ali, kada smo propustili pretposljednji vlak iz Pariza za Orléans (jer je prodavač karata na šalteru morao porazgovarati sa  svakim putnikom) zaključili smo da klavir i ovdje služi za distrakciju…od loših misli.

Uglavnom, bilo je i mnogih drugih zanimljivih stvari u Château de Blois, ali ono što me možda još više fasciniralo bio je pogled na Crkvu Saint-Nicolas u sjeni tog kraljevskog dvorca, u povijesnoj četvrti. Crkva, čija je gradnja započeta u ranoj gotici, a koja je preživjela i rekonstrukciju i revoluciju,  još uvijek izgleda predivno srednjovjekovno.

DSC02141                  DSC02145a

Evo i linoreza. Napravila sam ga u dvije boje, sivoj i crnoj, na dvije ploče. Najprije sam otisnula sivu, a onda “na mokro” (bez da sam čekala da se prva boja osuši) i crnu.

Martina Gracin_Blois_linorez

 

Matrice: siva…

Ploča

 

…i dio crne na kojoj je nanesena boja prije otiskivanja.

20160605_163149

Siva se na mjestima vidi ispod crne, što daje zanimljive kombinacije.

20160605_184926                   20160605_170645

Otiskivala sam na Hahnemühleu, što je linorezu dalo reljefan izgled.

20160605_184622                    20160605_172435

Voilà! Kišno- sivi Blois. 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

English lavender

Martina Gracin_English lavenderOpet malo drage mi lavandice… U manjem i kvadratičnom formatu, s mjesecom u pozadini. Prepoznatljiv i motiv  i format .

Evo jednog od  ranijih primjera:

Lavanda II

 

Skica za novu Lavandu, doduše, nije mediteranske provinijencije. Napravljena je u jednom vrtu za vrijeme našeg posjeta Engleskoj. Tako da je ova ovdje lavanda na novoj grafici de facto– english.

 

DSC00816Na skici su bila samo dva cvijeta, no ja sam hrabro odlučila dodati i nebo po kojem bili prolijetali avioni, i mjesec u boji,  pa onda još i u noć u dva tona…ma čudesa.

 

 

L t m det 1

Kada sam otisnula mjesec svidjela mi se njegova boja i prijelaz. Ali u kombinaciji sa ostalim…   Sjetila sam se i komentara na stranici vezanog za izgled mjeseca na jednom ranijem linaču:

2016-03-15 23.53.14

Ako je mjesec na linaču sa smokvom bio lubenica, ovaj bi definitivno bio naranča.

To mi se nije svidjelo.

L t m det 2Da, i tehnička opaska: probala sam otisnuti svjetlje ljubičastu na tamnije plavu. To nije po pravilima otiskivanja višebojnog linoreza. U pravilu se otiskuju boje redom: od najsvjetlije do najtamnije. Malo sam istraživala i pronašla informaciju da je to pravilo kršio- tko drugi nego- Picasso. Kao što je i kršio i mnoga druga pravila. 

Kombinirala sam razna rješenja, no na kraju sam mjesec napravila u slijepom tisku.

Martina Gracin_English lavender (3)

Slijepi tisak već dugo nisam koristila, zapravo, u kombinaciji s linorezom, nikad.  Ali zato u dubokom tisku… Evo jednog primjera:

Detalj Fragmenata XI

I tako, na kraju, unatoč mnogim mogućnostima tehnike,  linorez  je blizak originalnoj ideji skice. Ovaj put .

Lavanda_Engleska

Komentiraj

Filed under art in process, duboki tisak, grafika, linorezi

Orléans

Eh dragi krajevi…Osim onih na jugu lijepe naše, jedni od dražih su mi i oni nedavno pogođeni terorističkim napadima. Dok smo prošlog proljeća šetali Parizom gledajući vojsku sa strojnicama na svakom uglu tog lijepog grada, nismo ni slutili da će prošlogodišnja svagdje prisutna izjava Je suis Charlie za manje od godinu dana ustupiti mjesto prkosnom Je suis en terrace.DSC01957No, ovaj put inspiracija za linač nije bio francuski glavni grad, već jedan manji, oko sto kilometara od njega udaljen grad- Orléans. Orléans je gradić prepun srednjevjekovnih kućica ( od kojih je jedna i motiv novog linoreza) i svega posvećenog Ivani Orleanskoj. Ivana Orleanska je ono po čemu je ovaj grad poznat.Čak su i prijatelji koji su nas  zbunjeno gledali na izjavu Idemo u Orléans shvatili o čemu se radi kad smo spomenuli  La Pucelle d’Orléans.  Svugdje je ima, od konjaničke skulpture na glavnom trgu do naziva pekare.

Orleans

 

Premda u Orléansu nije sve srednjevjekovno (fascinirao me mural na zidu koji sam potražila nakon što sam na njega nabasala nakon potrage zvane što-vidjeti-u- Orléansu) i još mnoge stvari…ali te srednjovjekovne kućice…

 

Martina0001

Lijevo je izrezbarena ploče sa motivom koji me, dakle, fascinirao.

Sam linorez sam otisnula u crno- bijeloj varijanti. Igrala sam se s bojom, ali…nedavno je jedan kritičar pohvalio akromatski kontrast na jednom mom linorezu, pa me to ponukalo da mu se bar nekad vratim… A htjela sam  noć!

Evo zašto:

 

DSC02188_za blog

Ako su mi kućice izgledale lijepo danju, noću su mi bile čarobne.

Martina Gracin_Orleans_2015

 

I za kraj, linorez. Moja Francuska..doduše nešto više tih mjeseci nakon mog putovanja, ali kako im kaže dječja pjesmica:

Il y a longtemps que je t’aime, jamais je ne t’oublierai

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Hrvatski etno

Etno 1_M. Gracin_ploča (7)Jeeseen …I jesenska likovna kolonija! Ovaj je put zadana tehnika bio linorez. Oh yeah, cijeli dan rezbarenja uz ekipu, korisne informacije (o tehnici, ali i o dućanu za grafički pribor u zabačenom dijelu Londona), super klopa…I  to sve za pare, cool .

Trebali smo koristiti etno motive. Dobra prilika za izradu redefinicije narodnog veza. A već sam neko vrijeme i sretni vlasnik bakine knjižice o vezovima raznih krajeva Hrvatske, pa sam išla pogledati što u njemu sve ima…

2015-10-08 19.45.13

Sretan izbor, Dalmacija .Uz vez u knjižici, na ovoj gornjoj fotki je i dio primoštenske nošnje. Pomisao na drage mi krajeve sjetila me na skicu koju sam napravila ovog ljeta. Dolje je fotografija pogleda s mjesta gdje sam crtala.More…i naravno- dragi mi kaktusi.

Agave_Primošten 2015

Skica u obliku kolaža na kraju  je poprimila čipkasti karakter veza, pa za proces rezanja nije bilo dovoljno ni vrijeme održavanja kolonije. Evo par fotki detalja rezanja ploče.

Kad je rezanje bilo konačno gotovo, krenula sam s otiskivanjem.

2015-10-08 20.38.13 Lijevo je priprema boje za otiskivanje. Htjela sam prijelaz između dva tona plavo-zelene.

S tim sam odmah bila jako zadovoljna 

 

 

 

PrvaOvdje  je taj plavozeleni otisak. Sada je još samo trebalo dodati mali dio dalmatinskog veza.

Tu su uslijedile dileme. Prvotna je ideja bila staviti originalnu boju tog veza, crvenu. No sada više nisam bila sigurna…  Obično se u ovakvim slučajevima samo odlučim za jednu boju i krenem otiskivati, ali ovaj put sam najprije napravila probne otiske tog detalja. Evo ih dolje.

 

Varijacije…

b2

Na kraju sam ipak ostala s crvenom, prima ratio e ultima ratio. Barem meni. Vama? 

20151008_201740

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi