Tag Archives: Pariz

Le Pure café

Le Pure café

Le Pure café. Novi rad u seriji mojih linoreza koji prikazuju gotovo prazne prostore. No, istovremeno, i prvi u toj seriji kojega je inicirala tuđa ljubav prema određenoj lokaciji i priči. Naime, Le Pure café je privatna narudžba koja bi mi, kao takva, vjerojatno bila neprihvatljiva kada se ne bi uklapala u atmosferu mojih retro-romantičarskih uradaka 🙄. Naručiteljica je moj frankofil, službeni, ali njena narudžba ovog linoreza zapravo je proizašla iz ljubavi prema određenoj filmskoj lokaciji u Parizu.

Naime, radi se o jednoj od lokacija snimanja filma Before Sunset. Redatelj (Richard Linklater) je, potaknut svojim vlastitim susretom sa nepoznatom intrigantnom djevojkom, zapravo snimio seriju od tri filma (Before Sunrise, Before Sunset i Before Midnight). Filmovi su odvojeni otprilike desetogodišnjim razmakom, a radnja svakog pojedinog od njih događa se na drugačijoj europskoj lokaciji (Beč, Pariz i Grčka). U njima, zajedno sa glavnim glumcima, Linklater osmišljava kako bi se (nakon jednog takvog susreta kakvog je on i sam imao) odnos između dvoje ljudi mogao razvijati tijekom mnogih godina. Nakon gledanja filmova, trebalo je posjetiti i samu lokaciju, pariški café.

Le Pure je simpatičan kvartovski café u jedanaestom arrondissement-u. Posjećuju ga susjedi kako bi popili jutarnju kavu i bakica koja, uz svoj espresso, uvijek sjedi na istom mjestu. Ima tu i nas, turista. Premda smo mi u café-u tek povremeni gosti, činjenica da u tom relativno malom prostoru skoro svaki dan ima ljudi koji crtaju ili čitaju, uvelike pridonosi bajkovitom ugođaju.

Prostor je neobičan jer je trapezoidnog, gotovo trokutastog tlocrta. Gotovo da je u potpunosti zatvoren staklenim stijenama, što daje zanimljivu igru svjetlosti i sjena. Šank stoji, poput nekog otoka, u samoj sredini i prepun je sitnih detalja. Pokušala sam ih što više uključiti u skicu.

Nakon skice, uslijedilo je i dugotrajno dubljenje ploče. Evo nekoliko fotografija tog procesa.

U ovom sam si radu ponovo priuštila igranje sa linorezačkom tipografijom. Dubljenje slova u linoleumu često može biti nezgodno, ali nekako mu se često vraćam. Tekst sam na ploči za dnevnu ponudu jela izdubila naopako (zrcalno), kako bi u otisku slova bila okrenuta na pravu stranu. Naziv se na skici nalazi s vanjske strane café-a, pa u otisku treba izgledati naopako, odnosno zrcalno.

Gotova ploča! Spremna za probno otiskivanje.

I nakon svega toga- otiskivanje sasvim dovršene ploče.

I evo ga, linorez Le Pure café. Moja retro-romantičarska varijanta lokacije snimanja romantičnog filma. Romantičnog, jer Before Sunset za neke predstavlja portret povezivanja dvoje ljudi, međusobnog srastanja sa tvojom (jedinom) srodnom dušom. I to kroz dugotrajne razgovore. (Za druge je pak nerealna, destruktivna romantika, kakva postoji samo u filmovima. Ali opet romantika). Svakom neka je njegovo mišljenje, a umjesto velikih zaključaka o toj temi, evo za kraj jedan video. Nije nešto previše vezan za filmove i moju grafiku, ali ima tu dodirnih točaka. Pariški je i ljubavno- turistički. I još k tome, pun je cool tipografije.

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linocut, linorezi, printmaking

Pariz…i Musée d’Orsay

6Musée d’ Orsay…omiljeno odredište posjetitelja Pariza. Doduše, barem onih posjetitelja koji u Pariz dolaze kako bi obišli njegove kulturne znamenitosti, muzeje i možda pokoju filmsku lokaciju. Jer, naime, Pariz je privlačan ljubiteljima lijepe umjetnosti, ali i mnogim drugima. Ipak je Pariz grad umjetnosti, grad zaljubljenih i grad još mnogo čega. A tog ranog ljeta 2016., u avionu na našem letu za Pariz, sjedili su ljudi različitih interesa. Leteći u relativno malom prostoru aviona i čekajući u beskrajnim redovima za pregled putovnica, upoznali smo različite ljude- i njihove vrlo različite razloge za ukrcavanje na taj let. Neki su od njih išli bodriti hrvatske nogometaše, neki na svjetski veterinarski kongres, Kraljevi ulice na svirku, a gospođe koje su sjedile pored mene u avionu na vikend najvećih sniženja u godini. A ja- vidjeti pariške muzeje. One koji su mi, prilikom prošlog posjeta Parizu, promakli. Između ostalog vidjeti i Musée d’Orsay  i njegov poznati pogled na Pariz. Kroz ogroman sat.

Zaljubljenici u Pariz kažu kako je taj sat, iako se toliko često fotografira, uvijek drugačiji. Doduše, te fotografije u kontralihtu koje sve svode na konturu zapravo izgledaju prilično slično. Ali tko bi tome odolio? Pogotovo kad dotičan kontraliht zaista svodi cijelu scenu na kombinaciju crnih i bijelih ploha. Idealan motiv za linorez, barem u mojim očima. Dakle, evo i moje lino-varijacije poznatog motiva. Prostor iza sata u D’Orsayu,  u mojoj varijanti kadriran i ispražnjen od ljudi.

1 Martina Gracin_D'Orsay_linorez_53.5 x 78 cm_38 x 51.5 cm

Evo par fotografija procesa dubljenja u linoleumu…

Gotova ploča…

5

Detalji gotove ploče…

Divan trenutak podizanja prvog otiska s ploče…

5

….i evo ga…potpisivanje grafike koja prikazuje još jednu od divnih vizura Pariza. Mislim, i Disneyland je sigurno lijep.

3a.JPG

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Pariz i snovi

DSC02019 E a sad- Pariz! Slave kaže da više putujem od kad pišem blog. Ma ti to samo da bi ti blog bio zanimljiviji…  Ma, to ti je meni bio san, velim ja, putovati i onda raditi inspired by –grafike. Imam preporuku za razgled Pariza, pošalje mi ona na mejl.

ScreenShot055

Bir Hekeim, čelični most iz devetnaestog stoljeća, u blizini Ajfelca. Snimalo se tu filmova i filmova.

A Juliana je bila na dva mjeseca na rezidenciji u Parizu i rekla mi je da se tu svašta može proći  pješice. Tako smo Helena i ja odmah prvi dan hrabro krenule marširati u lovu na sve glavne atrakcije: la tour Eiffel, Notre Dame, les ponts de la Seine… i polako stigli sve do filmskog mosta impresivne konstrukcije.  Budući da smo većinu svog vremena u Francuskoj ipak proveli kod mog tate u Orléansu, po povratku sam naumila raditi linač sa motivom njihovih srednjevjekovnih kućica. A onda stigne poruka od moje drage sestre: Sanjah te sinoć, pokušavala sam ti se utrapit na neki planinarski izlet   Za koji dan me iz Šibenika nazvala i Ivana javiti mi da me i ona sanjala. Lip san, kaže ona    Hahahaha, opet se uvlačim ljudima u snove, velim ja sebi. Jer činilo mi se, ma bilo je toga i prije. Zato sam išla pitati Jelenu nije li mi i ona jednom rekla da me sanjala. Je, bila me jednom sanjala. No slijedeći dan…Sinoć sam sanjala da mi postavljaš to pitanje. I sve je bilo ljubičasto!  A ideja je već bila tu- Insception!

DSC02433

Luda mi je bila ta čelična rešetka, posjetila me na Cartier- Bressonovog Dječaka.

Odlučila sam se za redukcijski linorez, tri boje. Evo prve.

prva 2

Druga…

lino f

I treća!

treća  Detalj BH 1

Boje a i proces rezanja i otiskivanja su, kao i uvijek, doprinijele razlici između skice i gotovog linoreza.

Jučer sam (konačno) bila na Rodinovoj izložbi, pa su tamo rekli kako je Rodin svoje skice smatrao značajnim dijelom svog procesa izrade kasnijih skulptura, i da ih je često nastojao izložiti na svojim izložbama.

Evo onda i prvotne skice za ovaj linač, čisto radi usporedbe.

DSC02463

I još me pitaju što ja vidim u tom linorezu.

Pa, čaroliju 

1

DSC02434

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi