E a sad- Pariz! Slave kaže da više putujem od kad pišem blog. Ma ti to samo da bi ti blog bio zanimljiviji…
Ma, to ti je meni bio san, velim ja, putovati i onda raditi inspired by –grafike. Imam preporuku za razgled Pariza, pošalje mi ona na mejl.
Bir Hekeim, čelični most iz devetnaestog stoljeća, u blizini Ajfelca. Snimalo se tu filmova i filmova.
A Juliana je bila na dva mjeseca na rezidenciji u Parizu i rekla mi je da se tu svašta može proći pješice. Tako smo Helena i ja odmah prvi dan hrabro krenule marširati u lovu na sve glavne atrakcije: la tour Eiffel, Notre Dame, les ponts de la Seine… i polako stigli sve do filmskog mosta impresivne konstrukcije. Budući da smo većinu svog vremena u Francuskoj ipak proveli kod mog tate u Orléansu, po povratku sam naumila raditi linač sa motivom njihovih srednjevjekovnih kućica. A onda stigne poruka od moje drage sestre: Sanjah te sinoć, pokušavala sam ti se utrapit na neki planinarski izlet Za koji dan me iz Šibenika nazvala i Ivana javiti mi da me i ona sanjala. Lip san, kaže ona
Hahahaha, opet se uvlačim ljudima u snove, velim ja sebi. Jer činilo mi se, ma bilo je toga i prije. Zato sam išla pitati Jelenu nije li mi i ona jednom rekla da me sanjala. Je, bila me jednom sanjala. No slijedeći dan…Sinoć sam sanjala da mi postavljaš to pitanje. I sve je bilo ljubičasto!
A ideja je već bila tu- Insception!
Luda mi je bila ta čelična rešetka, posjetila me na Cartier- Bressonovog Dječaka.
Odlučila sam se za redukcijski linorez, tri boje. Evo prve.
Druga…
I treća!
Boje a i proces rezanja i otiskivanja su, kao i uvijek, doprinijele razlici između skice i gotovog linoreza.
Jučer sam (konačno) bila na Rodinovoj izložbi, pa su tamo rekli kako je Rodin svoje skice smatrao značajnim dijelom svog procesa izrade kasnijih skulptura, i da ih je često nastojao izložiti na svojim izložbama.
Evo onda i prvotne skice za ovaj linač, čisto radi usporedbe.
I još me pitaju što ja vidim u tom linorezu.
Pa, čaroliju