Tag Archives: Martina Gracin

Agave i svibanjsko sivilo

8

 

Ovogodišnji prvomajski posjet Primoštenu obilježilo je sivilo i kišno vrijeme. To nas, naravno, nije spriječilo u odlučivanju na podvig dugih šetnji uz obalu zasađenu agavama.

Agava mi je prije par godina bila  prvi u kasnijem nizu motiva za  linoreze koji prikazuju dalmatinsku vegetaciju noću.

 

1 Mamina agava I  1 Mamina agava

Ovaj sam joj se put  vratila u malo drugačijem obliku. Već neko vrijeme razmišljam o tome kako svoje linoreze učiniti dostupnijim svojim prijateljima a i svima onima kojima su ‘linorezi doduše lijepi, ali…’. 

I konačno, evo i prvih napora u tom smjeru- izdubila sam ploču u linoleumu i umjesto na papir, otisnula je na platno.

5

6

 

I nakon toga, sašila platnene torbe. Wrrr…

7  2  3   4

Ta-daaa. Linorez za svakoga 

1

 

 

2 komentara

Filed under art in process

Ruševine St. Martina u Oxfordu

DSC01879Budući da me sad već polako hvata Reisefieber od slijedećeg putovanja, red je da završim poglavlje o England inspired linorezima. Tko zna, možda je to tek prvo… Kako god, zatvara ga linač inspiriran našim  izletom u čarobni Oxford.

Grafika pokazuje dio prekrasnog pogleda sa St. Martin’s Towera, jedinog Oxford probapreostalog dijela crkve iz dvanaestog stoljeća. Ostatak su srušili da naprave cestu. Bilo je utješno saznati da Hrvati nisu jedini narod koji dolazi do takvih briljantnih ideja.St. Martin's Tower

St. Martin’s Tower

Luda priča o cesti u gradu najstarijeg sveučilišta u Engleskoj (i svuda gdje se engleski govori) i luda perspektiva koju je pružao pogled s tornja potakle su me da se odlučim za ovaj motiv.

DSC00556                Ali konkurencija je bila žestoka.  Arhitektura Oxforda nudi gomilu lijepih vizura.

Christ Church College

Christ Church College

Ovdje je bio Lewis Carrol u svojim studentskim danima. I Harry Potter, nešto kasnije 

The Bodleian Library

The Bodleian Library

DSC01143

E tu su pored Harrya bili mnogi. The Bodleian Library, glavna knjižnica za istraživanje. A u gift shopu, bedževi sa Shakespearovim uvredama.

 

MagdalenA kad smo već kod značajnih osoba, red je da spomenem i mjesta vezana za moje heroje. I C. S. Lewis je bio u Oxfordu. Magdalen College, mjesto gdje je povjerovao i napisao Mere Christianity.

After all—though our novels now ignore it—friendship is the greatest of worldly goods. Certainly to me it is the chief happiness of life. If I had to give a piece of advice to a young man about a place to live, I think I should say, ‘sacrifice almost everything to live where you can be near your friends.’ I know I am very fortunate in that respect, and you much less so. But even for me, it would make a great difference if you (and one or two others) lived in Oxford.

The Collected Letters of C.S. Lewis, Volume II

DSC01144

Adieu Oxford i Engleska.

Vrijeme je za druge zemlje.

Komentiraj

Filed under art in process

Teaching linorez

DSC01748

Za peti rođendan drage nam školice, šef je odredio prigodnu izložbu- 100 najboljih radova. A  da, sad 100  .

Pa, kad treba najbolje, onda neka bude puno grafike, pogotovo linoreza 

DSC01761 Dok bira što će staviti na izložbu, čovjek  nužno napravi presjek svega što se u određenom vremenu radilo. Ili kako kaže izreka, ne znaš što imaš dok…ne pospremiš sobu. Ili u ovom slučaju- kabinet. E sad kad znam, dobro je zapisat..u  dnevnik.

Ovo gore je dio serije  višebojnih linoreza trinaestogodišnjaka. Rađeni su  za tematsku izložbu u MSU 2013. godine. Zadani motiv su bile ptice. Uglavnom smo radili linače  A5 formata. Inače volim motiv ptica, pa sam se baš uživila

 

DSC01756     image002

Ovo niže su ritmičke varijacije  lokalnih etno motiva. Rad četrnaestogodišnjaka, A4  format.

DSC01754 DSC01755

 

Još prigodnih motiva, ovaj puta u eksperiment u kartonskom tisku.

DSC01742 DSC01744

Uskrs…i dodatno veselje sa biranjem odgovarajućeg paspartua. 

DSC01766  DSC01768

Postavljanje izložbe uvijek zahtjeva vremena, nekad i noćnog rada. Ali na  kraju svega, ispostavi se da ipak  možda i ima nešto u onoj  the days you work are the best days, kako je, navodno, rekla Georgia O’Keeffe. Daaa, da. And nights.

 

Pilana

 

 

 

 

 

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi, umjetnost u školi

Zvijezda

DSC01575Sve je počelo kad sam  vidjela Amadeinu origami zvijezdastu kuglu. Amadea ih je napravila u oooogromnim količinama dok je radila kao tajnica i  imala viška slobodnog vremena. Eh kako neke priče hrane predrasude… Na sreću, znam  svjetlijih primjera obima posla ljudi koji rade u uredu…Uglavnom, tu se rodila ideja za ovogodišnje ukrase za bor. Napravili smo i radionicu, no kako zvjezdastih kugli nije bilo dovoljno, imali smo i dodatnog posla za kući… Uskoro su kugle postale predmet eksperimenata i raznih varijacija.

DSC01424

 

DSC01459

DSC01445

 

 

 

 

Eksperimenti su se proširili i na područje linoreza. Već dugo nisam radila ništa u više boja. Uz to, prvotni (brzo napušteni) plan bio je izrađivati zvjezdaste kugle u dvije boje.

1 DSC01383

Plava i crvena nisu baš božićna kombinacija, ali eto, od mnogih kombinacija boja, ova mi je baš draga. Doduše, božićna zvijezda se češće prikazuje u žutoj boji, ali tko zna kakva je ona zapravo bila…Ionako se lome koplja oko znanstvenog aspekta njene davne pojave. Astronomi kažu, možda je to bio komet? Ili neka pojava u zviježđu riba? Fora su predavanja na tu temu u planetarijima, bilo je i kod nas u Tehničkom muzeju. Kako god, magi su putovali for they have seen His star, i zato nam je zvijezda toliko vezana za božićne prikaze.

Edward_Burne-Jones_Star_of_Bethlehem

Edward Burne Jones: “The Star of Bethlehem”, 1883.

 

Evo Edward Burne- Jonesove  na The Star of Betlehem. Žuta …

Dakle, moja je plavo -crvena, od dvije ploče. Evo fotografija postupka.

DSC01434

 

 

 

 

 

DSC01532

DSC01544

DSC01570

 

DSC01574

 

 

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Affectionate remembrance

Affectionate  Komentar moje sestre na facebooku (…a kad bu kakvo grobljence došlo na red za motiv? One prve dvije fotke…) potakao me da se ipak pozabavim viktorijanskim grobljima. I premda su se u  to doba u Londonu gradila veća groblja napuštajući praksu pokapanja uz manje seoske crkve, ova na  prve dvije fotke i ovo na linorezu nalaze se uz crkve u okolici Londona.

DSC00884

DSC00830 DSC00831

 

Viktorjanska groblja često se mogu naći na fotografijama punim mistike. Ili u hororcima. Ili na čudnovatim videima iz osamdesetih. Tako je i Billy Idol snimio video za White Wedding  u crkvici i na jednom takvom groblju pored Londona. White wedding, doduše, navodno i  potiče iz tog doba. Kažu da su vjenčanice prije bile u raznim bojama. A onda se kraljica Viktorija udala u prvoj bijeloj.

billy Nekako ipak, gledajući nadgrobne spomenike pored seoske crkvice pune prijateljskih ljudi, ta groblja odaju sasvim drugačiji dojam. Peace, Loving memory i – Affectonate remembrance.

 

DSC01318DSC01321

 

 

 

 

 

2 komentara

Filed under art in process

Midsummer prošlost

DSC00820 Romantičarski motivi ruševina, naravno, nisu isključivo vezani za Lijepu našu. Ovi nakrivljeni nadgrobni spomenici u Engleskoj činili su se kao savršeni nastavak serija takvih grafika…dok nisam naišla na motiv koji mi snažnije oslikava napuštenu prošlost.

Područje  Engleske u kojoj se nalazi ovo groblje lokacija je snimanja serije Midsummer Murders. Sve vrvi od viktorijanskih kućica, crkava…

DSC00828DSC00821

 

Mjesto u kojem smo proveli par dana zove se Whitchurch on Thames.

Whitchurch je povezan mostom za susjedno mjesto, Pangbourne.DSC00895 Za vrijeme našeg boravka u Engleskoj, most je prolazio jednu od mnogih faza svoje rekonstrukcije,  bio je van upotrebe. Mještani su se već više puta žalili lokalnim vlastima, i vlastima je već ponestalo opravdanja. Finally, they decided it was all Hitler’s fault, objasnili su nam naši ljubazni domaćini.

DSC00827            DSC00826

 

 

DSC00898 Jedno jutro, pri polasku u mjesto, svratili smo do njihove prijateljice. Anthea se bavila restauriranjem starog namještaja, i  do nedavno živjela u jednoj od takvih prekrasnih kućica. Kao i svaka osoba koja je ljubitelj starih stvari, bila je keeper, ništa nije bacala. Kuća je bila, opet prema riječima naših domaćina, tipična engleska kuća s vrtom, a činila se kao mjesto na kojem je vrijeme stalo u pedesetima. Uslijed životnih okolnosti (sin u južnoj Africi), Anthea se selila iz svoje kuće.

 

 

Anthea's homePrizor na ovom linorezu   pogled je u njenu, sad već bivšu, dnevnu sobu. Tu su se nalazili komadi namještaja koje je izbavila iz nekog požara te uspjela restaurirati. Pogled na dragu starinu koja će uskoro biti napuštena izgledao mi je kao motiv romantičniji od razrušenog groblja, a uz pozadinske zvukove strastvenih igrača kriketa sa obližnje livade i (sve rjeđu) englesku kišu, činio se tako- britanski.

 

Skica 1    Rezanje1

DSC01017

 

3 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Ružica grad

2Hrvatska baština u propadanju, drugi dio. Razgledavanje ovog primjera čak  je opasno po život- Oprez! Pada kamenje! Ali za Ružicu- grad valja riskirati, stvarno je predivna.

Ružica se nalazi u rijetko brdovitom dijelu Slavonije, na obroncima Papuka iznad gradića Orahovice. Iako je  u propadanju, na njoj se još mogu razaznati dijelovi kuhinje, stepenice, različite prostorije, ostaci kapele…uglavnom, romantičarski motiv par excellence.

 

3 1

0  Ružicu grad obilazim već nekoliko godina i uvijek je iznova planiram crtati, ali još nikad nije bila došla na red…Do ovog ljeta.

Prijateljica koja organizira kamp za mlade u Orahovici zamolila me da oslikam  jedan zid u njihovoj  novoj zgradi. Ružica je bila moja prva ideja. Većina kampera izrazila je svoje negodovanje. Naime, Ružica grad inspirirala je već mnoge prije mene- ona je gotovo zaštitni znak Orahovice. Tako sam od više ljudi čula gdje sve možemo naići na različite verzije Ružice- na zgradi općine, na svakoj kanti za smeće… Srećom se uvijek u moru glasova čuje i glas ohrabrenja (Ružica grad, dvorac fora zvuči), i evo- krećemo…

Ružica_zidNekoliko vještih ruku odabranih omladinaca pomoglo mi je da svoju verziju Ružice naslikam na zid. Gledajući zidnu sliku u nastajanju, prijatelj mi je rekao da ga podsjeća na jedan od mojih linoreza (E, Martina, znaš na kaj me podsjeća ovaj zid?…). Znaaaam- tada sam već bila započela rad na linorezu. Naime, moja verzija Ružice već je u skici bila- linorezačka….

Evo i linoreza, još nepotpisan, ravno iz štampe 

Ružica grad

 

I još malo Ružice…

8

6

4

5

 

7 kraj

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Mijenjamo dan za noć

Prošli smo vikend bili na slikarskoj koloniji u Brckovljanima.

Među motivima koji su nam se nudili- nekoliko starih crkava i stare pučke škole- bila je i mala  crkvica. Crkvica je nekoć bila biser historicističke gradnje, danas je skoro pa ruševina. Pogled na crkvicu zove na još jedno poglavlje u priči o propadajućoj spomeničkoj baštini u našoj zemlji, ali  također podsjeća i na romantičarske motive ruševina katedrala. Ili na Nostalghiu Andrei Tarkovskog.

4

 

6

Nostalghia

Nostalghia

2 5 3

 

 8Smjestili smo se u hlad i počeli crtati. Crtež me podsjetio na jednu grafiku koju sam radila prošle godine.

Grobnica obitelji Meštrović Radi se o Grobnici obitelji Meštović u Otavicama. Grobnicu smo posjetili  jednog lijepog sunčanog dana kasnog ljeta, ali noćni motivi dalmatinskog bilja dali su mi ideju o prebacivanju scene u noćni prizor. I tako, crtajući, počela sam se pitati bi li rad sa slikarske kolonije mogao biti- linorez. Pitala sam glavnog i odgovornog, a on je pristao nakon manjeg pokušaja odgovaranja (Martina, ti bi radila linorez? Pa dok napraviš jedan linorez, već naslikaš tri slike…). To je bilo presudno, već sam vidjela nastavak  noćnog Meštrovića.

 

0

Propadajuća baština također je dobila veo noći, premda je za vrijeme crtanja skice bio predivan dan. Nakon tri sata crtanja bilo mi je dosta hlada, pa se malo izvalih u travu, na sunce. Eh, težak je život nas umjetnika. Veli Robert,  E samo nek’ to još jednom netko kaže. 

10

 

 

 

 

1

 

 

 

 

 

3 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Grad

Grad! Nastavak rada na starom motivu- mračne gradske ulice.

06 Grad    00 Kali III

Nisu, doduše, uvijek bile sasvim gradske. Skica za ovaj linorez iz 2000. napravljena je u malom mjestašcu Kali na otoku Ugljanu. Skica je crtana nakon jedne ribarske fešte, pa su ribarske mreže još bile rastegnute duž ulica stvarajući tako zanimljive sjene.

 

00 Grad_MartinaAli ovo je prizor trga iz pravog pravcatog grada- Sanrema u Italiji.  Prije puta u Sanremo štreberski sam konzultirala vodiče o sjevernoj Italiji. Kažu knjige, nema tu umjetnosti. Eto, palme, kasino, ruska crkva s lukovičastim kupolama i avenija uz more kojom su se šetali Čajkovski i Nobel. Ah, da, ima još i stari dio grada- La Pigna (češer) sa srednjevjekovnim kućama i pastelnim škurama. Tako da smo u obilazak grada krenuli sniženih očekivanja, no ispostavilo se da je La Pigna čarobno mjesto. Valjda u poplavi talijanske renesanse srednjevjekovni prostori nemaju svoje mjesto u turističkim vodičima.

02 1 2014-05-07 17.21.09

03 Premda me za grafiku inspirirao prazan trg, La Pigna vrvi životom. Kad smo dolazili, djeca su baš završavala sa nogometom pored stare masline, a malo dalje od trga u jednoj od uskih uličica Želja i ja smo naišli na restoran u kojem nam je vlasnik s lakoćom objasnio sve o svojoj petoj ženi Ruskinji i četrdeset i jednoj godini provedenoj u New Yorku. Vlasnikova otvorenost stvori u vama određeni osjećaj da neku takvu priču u La Pigni čuje svaki drugi gost, tako da ako vas put slučajno nanese u Sanremo…

 

 

05 Grad_Martina

Tekst u linorezu dio je nekog chata nakon povratka iz Italije… Isprekidan je i na nekim mjestima ne baš razumljiv. Kao i draga nam chat komunikacija…

 

001

 

 

I zadnja fotografija vezana za ovaj linorez- grafičke boje za visoki tisak. Ovdje na polici austrijskog Boesnera, ali uskoro nakon toga u košarici, pa na blagajni…  Odlične su, kvaliteta otiska je puno bolja. Preporučam 

07

 

 

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Plesačica

01Međunarodna izložba minijaturnih grafika potakla me na  izradu Plesačice.

Plesačica, doduše, nije sasvim u skladu sa linorezima kojima su motiv instrumenti, iako ples i glazba idu zajedno.

Zanimljiva mi je ta povezanost plesa, glazbe i likovnosti. Primijetila sam da obično kod ljudi te umjetnosti idu u paru- glazbenici koji vole plesati ili-  likovnjaci koji pjevaju…

Mnogi su primjeri te povezanosti. Umjetnica i moja draga prijateljica Ana Žanić upravo sudjeluje u projektu Still Inspired? u kojem će četiri koreografa prikazati po jednu plesnu točku. Svaka je inspirirana  radom vizualnog umjetnika.

Uparivanja umjetnosti mi postaju čudesno zanimljiva i pojačana kada kod umjetnika jedno osjetilo izostane. Kao u Lars von Trierovom Dancer in the Dark.  Video u kojem Rudgir Glavurtic pleše dok dirigira zvukovima me podsjetio na taj film. (Moja sestra je veterinar, tako da za Rudgira znamo zbog psa    )

Crtež koji je bio predložak za izradu matrice za Plesačicu  jedan je od mnogih “plesačica” koje sam crtala kao dijete. Moja je obitelj stvorila impresivnu kolekciju. Ako ćemo uparivati umjetnosti, ples i likovnost su mi od djetinjstva ipak bili najdraža kombinacija.

Grafiku sam radila redukcijskom metodom- formatom i postupkom zapravo slično radionici iz prethodnog posta

Evo fotografija procesa.

Otiskivanje prve boje.

1 2 4

 

Druga boja…

7 5 8

 

I treća…

10 9

 

I evo Plesačice.

 

11

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi