Napuštena drvena kuća koju sam crtala za ovaj linorez dio je tradicijske ruralne gradnje posavskoga kraja. Izvorna svrha ovakve gradnje bila je stanovanje. Danas se samo poneki odlučuju za stanovanje u ovim tradicionalnim kućicama, pa ih čak i rastavljaju i prenose na nove lokacije. Neki ih kupuju u dijelovima kako bi iz njih napravili namještaj ili ih iskoristili kao građevinski materijal. Budući da su dio naše kulturne baštine, pojedini u njima ipak prepoznaju turistički potencijal uključujući se u projekte njihove obnove.
Pa ipak, kao i mnoge druge, kuća koju sam crtala za ovaj linorez izgledala je napušteno i bila je gotovo u potpunosti sakrivena granjem, raslinjem i trnjem.
Od svog mi je raslinja bila najinteresantnija visoka trava ispred njenih prozora. Bila je čudne blijedo žućkaste boje, nalik na klasje. Radi kontrasta sa tamnom kućom, trava se činila gotovo bijela. Odlučila sam dijelove ploče koje predstavljaju neobičnu travu izdubiti kao negativnu formu u prvom planu.
Kućica me fascinirala vidljivim linijama tekstura drvenih dasaka i spojeva na kutovima kuće.
Htjela sam da moje linije koje prikazuju teksturu budu izražajne. Kako sam napredovala u dubljenju ploče linoleuma, zaključila sam da moj interes za teksturu, koji se pojavio pri izradi prošlog linoreza, raste i razvija se.
Dodatnoj čaroliji posavskih drvenih kuća pridonose izrezbareni detalji i ukrasi na gredama i uokolo prozora. Na ovoj, koju sam crtala za linorez, neki su već pomalo bili izgubili svoj oblik. Drugi su bili napola prekriveni daskom koja je otkrivala brzinski popravak neke štete. Ali svi su oni, zajednički, pridonosili bajkovitom izgledu kuće.
Dok sam ove izrezbarene detalje crtala na pripremnoj skici (a i kasnije dugotrajno dubila u ploči linoleuma), primijetila sam da, osim što raste moj interes za teksturu, očito raste i moj interes za ritam.
Evo i gotove ploče.
Prije samog otiskivanja, s izdubljene sam ploče očistila tragove olovke, Olovka mi je bila poslužila kako bi, prije nego započnem s dubljenjem, prenijela crtež na ploču linoleuma. Gore je fotografija te očišćene ploče pri prvom nanošenju boje za otiskivanje probnog otiska.
Nakon otiskivanja probnog otiska, napravila sam manje promjene na ploči linoleuma. Gornja fotografija prikazuje otiskivanje, odnosno, podizanje otisnutog linoreza sa gotove ploče.
Evo i potpisanog linoreza, Posavska kuća. Kućice koju sam crtala za linorez danas više nema, barem ne na mjestu gdje je stajala. Možda je negdje prenesena i presložena, pa u njoj ljudi žive. Ili je srušena, pa su njene daske poslužile za nečiji pod i namještaj. Iako sam ja u duši romantičar, vjerojatnija mi je ova druga opcija. U svakom slučaju, nadam se da negdje živi, makar nekim svojim promijenjenim životom.
Musée d’ Orsay…omiljeno odredište posjetitelja Pariza. Doduše, barem onih posjetitelja koji u Pariz dolaze kako bi obišli njegove kulturne znamenitosti, muzeje i možda pokoju filmsku lokaciju. Jer, naime, Pariz je privlačan ljubiteljima lijepe umjetnosti, ali i mnogim drugima. Ipak je Pariz grad umjetnosti, grad zaljubljenih i grad još mnogo čega. A tog ranog ljeta 2016., u avionu na našem letu za Pariz, sjedili su ljudi različitih interesa. Leteći u relativno malom prostoru aviona i čekajući u beskrajnim redovima za pregled putovnica, upoznali smo različite ljude- i njihove vrlo različite razloge za ukrcavanje na taj let. Neki su od njih išli bodriti hrvatske nogometaše, neki na svjetski veterinarski kongres, Kraljevi ulice na svirku, a gospođe koje su sjedile pored mene u avionu na vikend najvećih sniženja u godini. A ja- vidjeti pariške muzeje. One koji su mi, prilikom prošlog posjeta Parizu, promakli. Između ostalog vidjeti i 
Dakle, evo i moje lino-varijacije poznatog motiva. Prostor iza sata u D’Orsayu, u mojoj varijanti kadriran i ispražnjen od ljudi.
M Art in a bright Light 