Tag Archives: dubljenje u linoleumu

Ruševine St. Martina u Oxfordu

DSC01879Budući da me sad već polako hvata Reisefieber od slijedećeg putovanja, red je da završim poglavlje o England inspired linorezima. Tko zna, možda je to tek prvo… Kako god, zatvara ga linač inspiriran našim  izletom u čarobni Oxford.

Grafika pokazuje dio prekrasnog pogleda sa St. Martin’s Towera, jedinog Oxford probapreostalog dijela crkve iz dvanaestog stoljeća. Ostatak su srušili da naprave cestu. Bilo je utješno saznati da Hrvati nisu jedini narod koji dolazi do takvih briljantnih ideja.St. Martin's Tower

St. Martin’s Tower

Luda priča o cesti u gradu najstarijeg sveučilišta u Engleskoj (i svuda gdje se engleski govori) i luda perspektiva koju je pružao pogled s tornja potakle su me da se odlučim za ovaj motiv.

DSC00556                Ali konkurencija je bila žestoka.  Arhitektura Oxforda nudi gomilu lijepih vizura.

Christ Church College

Christ Church College

Ovdje je bio Lewis Carrol u svojim studentskim danima. I Harry Potter, nešto kasnije 

The Bodleian Library

The Bodleian Library

DSC01143

E tu su pored Harrya bili mnogi. The Bodleian Library, glavna knjižnica za istraživanje. A u gift shopu, bedževi sa Shakespearovim uvredama.

 

MagdalenA kad smo već kod značajnih osoba, red je da spomenem i mjesta vezana za moje heroje. I C. S. Lewis je bio u Oxfordu. Magdalen College, mjesto gdje je povjerovao i napisao Mere Christianity.

After all—though our novels now ignore it—friendship is the greatest of worldly goods. Certainly to me it is the chief happiness of life. If I had to give a piece of advice to a young man about a place to live, I think I should say, ‘sacrifice almost everything to live where you can be near your friends.’ I know I am very fortunate in that respect, and you much less so. But even for me, it would make a great difference if you (and one or two others) lived in Oxford.

The Collected Letters of C.S. Lewis, Volume II

DSC01144

Adieu Oxford i Engleska.

Vrijeme je za druge zemlje.

Komentiraj

Filed under art in process

Zvijezda

DSC01575Sve je počelo kad sam  vidjela Amadeinu origami zvijezdastu kuglu. Amadea ih je napravila u oooogromnim količinama dok je radila kao tajnica i  imala viška slobodnog vremena. Eh kako neke priče hrane predrasude… Na sreću, znam  svjetlijih primjera obima posla ljudi koji rade u uredu…Uglavnom, tu se rodila ideja za ovogodišnje ukrase za bor. Napravili smo i radionicu, no kako zvjezdastih kugli nije bilo dovoljno, imali smo i dodatnog posla za kući… Uskoro su kugle postale predmet eksperimenata i raznih varijacija.

DSC01424

 

DSC01459

DSC01445

 

 

 

 

Eksperimenti su se proširili i na područje linoreza. Već dugo nisam radila ništa u više boja. Uz to, prvotni (brzo napušteni) plan bio je izrađivati zvjezdaste kugle u dvije boje.

1 DSC01383

Plava i crvena nisu baš božićna kombinacija, ali eto, od mnogih kombinacija boja, ova mi je baš draga. Doduše, božićna zvijezda se češće prikazuje u žutoj boji, ali tko zna kakva je ona zapravo bila…Ionako se lome koplja oko znanstvenog aspekta njene davne pojave. Astronomi kažu, možda je to bio komet? Ili neka pojava u zviježđu riba? Fora su predavanja na tu temu u planetarijima, bilo je i kod nas u Tehničkom muzeju. Kako god, magi su putovali for they have seen His star, i zato nam je zvijezda toliko vezana za božićne prikaze.

Edward_Burne-Jones_Star_of_Bethlehem

Edward Burne Jones: “The Star of Bethlehem”, 1883.

 

Evo Edward Burne- Jonesove  na The Star of Betlehem. Žuta …

Dakle, moja je plavo -crvena, od dvije ploče. Evo fotografija postupka.

DSC01434

 

 

 

 

 

DSC01532

DSC01544

DSC01570

 

DSC01574

 

 

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Mijenjamo dan za noć

Prošli smo vikend bili na slikarskoj koloniji u Brckovljanima.

Među motivima koji su nam se nudili- nekoliko starih crkava i stare pučke škole- bila je i mala  crkvica. Crkvica je nekoć bila biser historicističke gradnje, danas je skoro pa ruševina. Pogled na crkvicu zove na još jedno poglavlje u priči o propadajućoj spomeničkoj baštini u našoj zemlji, ali  također podsjeća i na romantičarske motive ruševina katedrala. Ili na Nostalghiu Andrei Tarkovskog.

4

 

6

Nostalghia

Nostalghia

2 5 3

 

 8Smjestili smo se u hlad i počeli crtati. Crtež me podsjetio na jednu grafiku koju sam radila prošle godine.

Grobnica obitelji Meštrović Radi se o Grobnici obitelji Meštović u Otavicama. Grobnicu smo posjetili  jednog lijepog sunčanog dana kasnog ljeta, ali noćni motivi dalmatinskog bilja dali su mi ideju o prebacivanju scene u noćni prizor. I tako, crtajući, počela sam se pitati bi li rad sa slikarske kolonije mogao biti- linorez. Pitala sam glavnog i odgovornog, a on je pristao nakon manjeg pokušaja odgovaranja (Martina, ti bi radila linorez? Pa dok napraviš jedan linorez, već naslikaš tri slike…). To je bilo presudno, već sam vidjela nastavak  noćnog Meštrovića.

 

0

Propadajuća baština također je dobila veo noći, premda je za vrijeme crtanja skice bio predivan dan. Nakon tri sata crtanja bilo mi je dosta hlada, pa se malo izvalih u travu, na sunce. Eh, težak je život nas umjetnika. Veli Robert,  E samo nek’ to još jednom netko kaže. 

10

 

 

 

 

1

 

 

 

 

 

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Grad

Grad! Nastavak rada na starom motivu- mračne gradske ulice.

06 Grad    00 Kali III

Nisu, doduše, uvijek bile sasvim gradske. Skica za ovaj linorez iz 2000. napravljena je u malom mjestašcu Kali na otoku Ugljanu. Skica je crtana nakon jedne ribarske fešte, pa su ribarske mreže još bile rastegnute duž ulica stvarajući tako zanimljive sjene.

 

00 Grad_MartinaAli ovo je prizor trga iz pravog pravcatog grada- Sanrema u Italiji.  Prije puta u Sanremo štreberski sam konzultirala vodiče o sjevernoj Italiji. Kažu knjige, nema tu umjetnosti. Eto, palme, kasino, ruska crkva s lukovičastim kupolama i avenija uz more kojom su se šetali Čajkovski i Nobel. Ah, da, ima još i stari dio grada- La Pigna (češer) sa srednjevjekovnim kućama i pastelnim škurama. Tako da smo u obilazak grada krenuli sniženih očekivanja, no ispostavilo se da je La Pigna čarobno mjesto. Valjda u poplavi talijanske renesanse srednjevjekovni prostori nemaju svoje mjesto u turističkim vodičima.

02 1 2014-05-07 17.21.09

03 Premda me za grafiku inspirirao prazan trg, La Pigna vrvi životom. Kad smo dolazili, djeca su baš završavala sa nogometom pored stare masline, a malo dalje od trga u jednoj od uskih uličica Želja i ja smo naišli na restoran u kojem nam je vlasnik s lakoćom objasnio sve o svojoj petoj ženi Ruskinji i četrdeset i jednoj godini provedenoj u New Yorku. Vlasnikova otvorenost stvori u vama određeni osjećaj da neku takvu priču u La Pigni čuje svaki drugi gost, tako da ako vas put slučajno nanese u Sanremo…

 

 

05 Grad_Martina

Tekst u linorezu dio je nekog chata nakon povratka iz Italije… Isprekidan je i na nekim mjestima ne baš razumljiv. Kao i draga nam chat komunikacija…

 

001

 

 

I zadnja fotografija vezana za ovaj linorez- grafičke boje za visoki tisak. Ovdje na polici austrijskog Boesnera, ali uskoro nakon toga u košarici, pa na blagajni…  Odlične su, kvaliteta otiska je puno bolja. Preporučam 

07

 

 

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Radionica u Varšavskoj

28Jučer je bio dan za  moju radionicu grafike!  Održala se u prostorijama škole u Varšavskoj ulici. Podučavanje i linorez, moja omiljena kombinacija. 

Uz to, sudionici su bili istovremeno i učitelji i likovnjaci. To me dodatno razveselilo. Dobila sam i cvijeće! Meni drag poklon, a  nekima -motiv za linorez.

Ono što je mnogima bilo novo bila je redukcijska metoda otiskivanja višebojnog linoreza, ili, kako je netko rekao- “bespovratno” otiskivanje.

Pa evo ukratko fotografija procesa s jučerašnjeg druženja.

Motivi su crtani direktno na linoleum, a onda je krenulo vrijedno rezanje…

 

5       4

 

Boju sam razvukla na veeeliko staklo i onda razvaljala gumenim valjcima. Dotično me skoro došlo glave. U žurbi se nisam snašla za prijevoz stvari do centra, pa sam krenula autobusom. Možda je korisno znati da je neke potrepštine za otiskivanje linoreza zabranjeno unositi u vozila javnog prijevoza. Vozač me strogo ukorio.  (Nemojte vi meni, dobro ste vi znali da je to zabranjeno, a i taj kod kojeg ste to kupili, i taj vam je  trebao reći da to ne smije u autobus, sad sam vas pustio, ali nećemo se raspravljat’…) Još da je znao da su među potrepštinama za linorez u mojoj torbi  i brojni nožići…Ali sve je dobro prošlo, nitko od putnika nije nastradao.

10  14

 

Nakon toga smo prvu boju nanijeli na izrezbarenu pločicu.Gambiroža je stari linorezač, pa je pomogao 

2

Nakon toga smo otisnuli. Otiskivali smo ručno, na žlicu.

8 1

7

 

 

 

 

 

 

Danica je grafičar, pa je brzo očistila pločicu i krenula dalje dubiti istu pločicu. Zatim smo nanijeli plavu i otisnuli.

29  7a

 

 

Evo još par višebojnih linoreza, i  nekoliko radova koji su ostali u jednoj boji.

26

 

20     16

11 19

 

18    2423

 

22

Grafike  se suše najmanje jedan dan i onda potpisuju. Nismo stigli potpisati, tako da ne znam navesti autore.

Ipak  su rezultati radionice rad profesionalaca. Hvala svima!

 

13

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi, umjetnost u školi

Trnje i Trnoružica

Sleeping beauty, klasična bajka. Trnoružica. Nedavno sam vidjela trailer u kojim se najavljuje ne tako klasična varijacija Trnoružice sa Angelinom Jolie u ulozi zle vile. Ali verzija koju sam zadnje gledala (predstava koju je Slavica radila sa mladim naprednim Englezima) je ona prava, classical fairy tale– smrt, trnje, poljubac i- they lived happily ever after. 

2014-04-12 14.21.41

Ova je rečenica (uobičajeni kraj svake klasične bajke) danas često biva omražena među ženama. Sjećam se kako je  je jedna moja prijateljica prije par godina na nekoj kavi proklinjala  prvu takvu bajku koju su joj pročitali kao djevojčici. I iako se Trnoružica može shvatiti kao još jedna poruka o nerealnoj ljubavi, ta se bajka može čitati i kao priča o ljubavi koja budi iz mrtvih. Jednostavnije- ljubav liječi.

2014-04-11 22.10.51       2014-04-11 22.11.08

Tekst koji sam ubacila u ovu grafiku pronašla sam u starim novinama i imao je doduše još i  nastavak…Zapravo bi se svašta moglo dodati i ispred ljubav i iza liječi…Kako god, u ovo vrijeme pred Uskrs, ljubav i trnje mi nekako idu zajedno.

U Dalmatinskoj vegetacije ne će se baš često naići na ruže s trnjem, ali zato trnja bez ruža ima na pretek. 

Trnje koje sam crtala za ovaj linorez pronašla sam prošlo ljeto u Skradinu.

2013-07-30 14.59.14  2014-04-06 20.55.34

Evo još dvije fotografije iz procesa otiskivanja….

2014-04-12 12.26.40  2014-04-12 12.47.25

…. i dvije inspiracije za izbor boja na linaču. Ovo drugo je detalj Gauginove Vahine no te tiare.

2014-04-11 17.51.46  Detalj Paul Gauguinove Vahine no te tiare (1891., Ny Carlsberg glyptotek)

Trnje

Što bi rekli Sistersi, Some people get by…

 

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Picasso, Picasso, Picasso

2013-09-26 14.30.16

Još malo Picassa. Grafičarska (ili da kažem- linorezačka) interpretacija njegovih skulptura. Odabrala sam instrumente, vrijeme je da nastavim gdje sam stala…Interpretiranje velikih umjetnika već je dugo vremena klasična vježba mnogih; i sam je Picasso interpretirao Velázqueza, Maneta…

 detalj2

Violina 1 Violina 2 2013-09-26 14.04.58

 

 

 

 

 

 

Pored Picassove violine, nastala je i Picassova gitara.  Uz crtež njegove skulpture dodala sam tekst. Kolažirala sam ga već na skici. Radi se o uvećanoj kopiji programa jednog gitarističkog koncerta.

 2013-09-25 13.51.41  2013-09-26 18.57.38

Picasso je bio prvi umjetnik koji je na svoje slike lijepio novinske tekstove, notne zapise,tapete i slično. Time je htio skrenuti pažnju na vizualnu vrijednost tih pisanih zapisa.

Tehnički, ovaj  put sam  otiskivala boju nakon crne.

Gitara 0 Gitara 1 Gitara 2

4 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi