Tag Archives: dubljenje u linoleumu

Martinska tematika

1a

Hrvatska baština u propadanju, treći dio. Ovaj put se radi o primjeru iz okolice Zagreba. Sv. Martin se nalazi na području nekad poznatom kao terra sancti Martini. Na vrhu je brežuljka, na temeljima je starije crkve gotičkih obilježja i izgrađen je u stilu gotike. Doduše, barokizirane gotike, ali kako od crkve i nije baš puno ostalo, izgleda baš, kako bi to Etsy blogeri rekli, oh my goth.  

Kao zaštitni znak i dominacija vizure Dugog Sela, ova se crkva često pojavljuje kao tema likovnih kolonija organiziranih u njenoj većoj ili manjoj blizini. Ove godine je je točno 1700 godina prošlo od Martinovog rođenja, pa je ponovo bila prilika za radove na tu temu. Do sad je motiv razrušene crkve izbjegao mojoj ruci, ali ruševine su mi drage… A i rimskog vojnika koji siječe svoj plašt i daje pola siromahu već sam radila…Skoro pa idealna prlika za martinski oh my goth.

5

Crtež sam prenijela na linoleum pomoću paus papira i onda  doradila flomasterima. Evo ga na fotografiji gore, spremnog za rezanje.

Gore je par fotografija procesa dubljenja u linolemu.

Izdubljenu ploču u linoleumu otisnula sam u crno-bijeloj varijanti, ali je gotov otisak doživio još i ručno koloriranje. Evo kako na kraju izgleda moja verzija Martina:

12

Uz pomoć članova obitelji, nekih prijatelja, pa čak i šefa, linorez je dostavljen do mjesta gdje će se uskoro održati izložba. Grad inače i nije toliko nedostupan, ali je uslijed neobičnih životnih okolnosti ovaj puta ispao prilično udaljen. Gotovo kao da još živimo u doba gotike. No, uz sve to, ovaj  bi linorez uskoro trebao biti izložen u društvu radova slične, martinske tematike.

 

 

3 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Kišna Francuska

I opet Francuska. Kako u vijestima, tako i na mom blogu. Ovaj linorez je motiviran našim posjetom gradiću koji se zove Blois. Blois je na rijeci Loiri, tako da je i on bio zahvaćen nedavnim poplavama.

DSC02218a

Za Blois smo se odlučili jer je u njemu jedan od mnogih predivnih dvoraca Loire. Prilikom posjeta kraljevskom Château de Blois, uočili smo i dvorski pianino. U opisu izloška nalazilo se da je dotični pianino služio za distrakciju. Odmah smo to povezali sa neobičnim prizorima na njihovim željezničkim kolodvorima. Naime, većina kolodvora imala je klavir. Na tim su klavirima putnici, dok čekaju, slobodno mogli zasvirati. Nikad nismo saznali postoji li dublji razlog za ove klavire na kolodvorima. Ali, kada smo propustili pretposljednji vlak iz Pariza za Orléans (jer je prodavač karata na šalteru morao porazgovarati sa  svakim putnikom) zaključili smo da klavir i ovdje služi za distrakciju…od loših misli.

Uglavnom, bilo je i mnogih drugih zanimljivih stvari u Château de Blois, ali ono što me možda još više fasciniralo bio je pogled na Crkvu Saint-Nicolas u sjeni tog kraljevskog dvorca, u povijesnoj četvrti. Crkva, čija je gradnja započeta u ranoj gotici, a koja je preživjela i rekonstrukciju i revoluciju,  još uvijek izgleda predivno srednjovjekovno.

DSC02141                  DSC02145a

Evo i linoreza. Napravila sam ga u dvije boje, sivoj i crnoj, na dvije ploče. Najprije sam otisnula sivu, a onda “na mokro” (bez da sam čekala da se prva boja osuši) i crnu.

Martina Gracin_Blois_linorez

 

Matrice: siva…

Ploča

 

…i dio crne na kojoj je nanesena boja prije otiskivanja.

20160605_163149

Siva se na mjestima vidi ispod crne, što daje zanimljive kombinacije.

20160605_184926                   20160605_170645

Otiskivala sam na Hahnemühleu, što je linorezu dalo reljefan izgled.

20160605_184622                    20160605_172435

Voilà! Kišno- sivi Blois. 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Orléans

Eh dragi krajevi…Osim onih na jugu lijepe naše, jedni od dražih su mi i oni nedavno pogođeni terorističkim napadima. Dok smo prošlog proljeća šetali Parizom gledajući vojsku sa strojnicama na svakom uglu tog lijepog grada, nismo ni slutili da će prošlogodišnja svagdje prisutna izjava Je suis Charlie za manje od godinu dana ustupiti mjesto prkosnom Je suis en terrace.DSC01957No, ovaj put inspiracija za linač nije bio francuski glavni grad, već jedan manji, oko sto kilometara od njega udaljen grad- Orléans. Orléans je gradić prepun srednjevjekovnih kućica ( od kojih je jedna i motiv novog linoreza) i svega posvećenog Ivani Orleanskoj. Ivana Orleanska je ono po čemu je ovaj grad poznat.Čak su i prijatelji koji su nas  zbunjeno gledali na izjavu Idemo u Orléans shvatili o čemu se radi kad smo spomenuli  La Pucelle d’Orléans.  Svugdje je ima, od konjaničke skulpture na glavnom trgu do naziva pekare.

Orleans

 

Premda u Orléansu nije sve srednjevjekovno (fascinirao me mural na zidu koji sam potražila nakon što sam na njega nabasala nakon potrage zvane što-vidjeti-u- Orléansu) i još mnoge stvari…ali te srednjovjekovne kućice…

 

Martina0001

Lijevo je izrezbarena ploče sa motivom koji me, dakle, fascinirao.

Sam linorez sam otisnula u crno- bijeloj varijanti. Igrala sam se s bojom, ali…nedavno je jedan kritičar pohvalio akromatski kontrast na jednom mom linorezu, pa me to ponukalo da mu se bar nekad vratim… A htjela sam  noć!

Evo zašto:

 

DSC02188_za blog

Ako su mi kućice izgledale lijepo danju, noću su mi bile čarobne.

Martina Gracin_Orleans_2015

 

I za kraj, linorez. Moja Francuska..doduše nešto više tih mjeseci nakon mog putovanja, ali kako im kaže dječja pjesmica:

Il y a longtemps que je t’aime, jamais je ne t’oublierai

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Hrvatski etno

Etno 1_M. Gracin_ploča (7)Jeeseen …I jesenska likovna kolonija! Ovaj je put zadana tehnika bio linorez. Oh yeah, cijeli dan rezbarenja uz ekipu, korisne informacije (o tehnici, ali i o dućanu za grafički pribor u zabačenom dijelu Londona), super klopa…I  to sve za pare, cool .

Trebali smo koristiti etno motive. Dobra prilika za izradu redefinicije narodnog veza. A već sam neko vrijeme i sretni vlasnik bakine knjižice o vezovima raznih krajeva Hrvatske, pa sam išla pogledati što u njemu sve ima…

2015-10-08 19.45.13

Sretan izbor, Dalmacija .Uz vez u knjižici, na ovoj gornjoj fotki je i dio primoštenske nošnje. Pomisao na drage mi krajeve sjetila me na skicu koju sam napravila ovog ljeta. Dolje je fotografija pogleda s mjesta gdje sam crtala.More…i naravno- dragi mi kaktusi.

Agave_Primošten 2015

Skica u obliku kolaža na kraju  je poprimila čipkasti karakter veza, pa za proces rezanja nije bilo dovoljno ni vrijeme održavanja kolonije. Evo par fotki detalja rezanja ploče.

Kad je rezanje bilo konačno gotovo, krenula sam s otiskivanjem.

2015-10-08 20.38.13 Lijevo je priprema boje za otiskivanje. Htjela sam prijelaz između dva tona plavo-zelene.

S tim sam odmah bila jako zadovoljna 

 

 

 

PrvaOvdje  je taj plavozeleni otisak. Sada je još samo trebalo dodati mali dio dalmatinskog veza.

Tu su uslijedile dileme. Prvotna je ideja bila staviti originalnu boju tog veza, crvenu. No sada više nisam bila sigurna…  Obično se u ovakvim slučajevima samo odlučim za jednu boju i krenem otiskivati, ali ovaj put sam najprije napravila probne otiske tog detalja. Evo ih dolje.

 

Varijacije…

b2

Na kraju sam ipak ostala s crvenom, prima ratio e ultima ratio. Barem meni. Vama? 

20151008_201740

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Ruševine St. Martina u Oxfordu

DSC01879Budući da me sad već polako hvata Reisefieber od slijedećeg putovanja, red je da završim poglavlje o England inspired linorezima. Tko zna, možda je to tek prvo… Kako god, zatvara ga linač inspiriran našim  izletom u čarobni Oxford.

Grafika pokazuje dio prekrasnog pogleda sa St. Martin’s Towera, jedinog Oxford probapreostalog dijela crkve iz dvanaestog stoljeća. Ostatak su srušili da naprave cestu. Bilo je utješno saznati da Hrvati nisu jedini narod koji dolazi do takvih briljantnih ideja.St. Martin's Tower

St. Martin’s Tower

Luda priča o cesti u gradu najstarijeg sveučilišta u Engleskoj (i svuda gdje se engleski govori) i luda perspektiva koju je pružao pogled s tornja potakle su me da se odlučim za ovaj motiv.

DSC00556                Ali konkurencija je bila žestoka.  Arhitektura Oxforda nudi gomilu lijepih vizura.

Christ Church College

Christ Church College

Ovdje je bio Lewis Carrol u svojim studentskim danima. I Harry Potter, nešto kasnije 

The Bodleian Library

The Bodleian Library

DSC01143

E tu su pored Harrya bili mnogi. The Bodleian Library, glavna knjižnica za istraživanje. A u gift shopu, bedževi sa Shakespearovim uvredama.

 

MagdalenA kad smo već kod značajnih osoba, red je da spomenem i mjesta vezana za moje heroje. I C. S. Lewis je bio u Oxfordu. Magdalen College, mjesto gdje je povjerovao i napisao Mere Christianity.

After all—though our novels now ignore it—friendship is the greatest of worldly goods. Certainly to me it is the chief happiness of life. If I had to give a piece of advice to a young man about a place to live, I think I should say, ‘sacrifice almost everything to live where you can be near your friends.’ I know I am very fortunate in that respect, and you much less so. But even for me, it would make a great difference if you (and one or two others) lived in Oxford.

The Collected Letters of C.S. Lewis, Volume II

DSC01144

Adieu Oxford i Engleska.

Vrijeme je za druge zemlje.

Komentiraj

Filed under art in process

Zvijezda

DSC01575Sve je počelo kad sam  vidjela Amadeinu origami zvijezdastu kuglu. Amadea ih je napravila u oooogromnim količinama dok je radila kao tajnica i  imala viška slobodnog vremena. Eh kako neke priče hrane predrasude… Na sreću, znam  svjetlijih primjera obima posla ljudi koji rade u uredu…Uglavnom, tu se rodila ideja za ovogodišnje ukrase za bor. Napravili smo i radionicu, no kako zvjezdastih kugli nije bilo dovoljno, imali smo i dodatnog posla za kući… Uskoro su kugle postale predmet eksperimenata i raznih varijacija.

DSC01424

 

DSC01459

DSC01445

 

 

 

 

Eksperimenti su se proširili i na područje linoreza. Već dugo nisam radila ništa u više boja. Uz to, prvotni (brzo napušteni) plan bio je izrađivati zvjezdaste kugle u dvije boje.

1 DSC01383

Plava i crvena nisu baš božićna kombinacija, ali eto, od mnogih kombinacija boja, ova mi je baš draga. Doduše, božićna zvijezda se češće prikazuje u žutoj boji, ali tko zna kakva je ona zapravo bila…Ionako se lome koplja oko znanstvenog aspekta njene davne pojave. Astronomi kažu, možda je to bio komet? Ili neka pojava u zviježđu riba? Fora su predavanja na tu temu u planetarijima, bilo je i kod nas u Tehničkom muzeju. Kako god, magi su putovali for they have seen His star, i zato nam je zvijezda toliko vezana za božićne prikaze.

Edward_Burne-Jones_Star_of_Bethlehem

Edward Burne Jones: “The Star of Bethlehem”, 1883.

 

Evo Edward Burne- Jonesove  na The Star of Betlehem. Žuta …

Dakle, moja je plavo -crvena, od dvije ploče. Evo fotografija postupka.

DSC01434

 

 

 

 

 

DSC01532

DSC01544

DSC01570

 

DSC01574

 

 

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Mijenjamo dan za noć

Prošli smo vikend bili na slikarskoj koloniji u Brckovljanima.

Među motivima koji su nam se nudili- nekoliko starih crkava i stare pučke škole- bila je i mala  crkvica. Crkvica je nekoć bila biser historicističke gradnje, danas je skoro pa ruševina. Pogled na crkvicu zove na još jedno poglavlje u priči o propadajućoj spomeničkoj baštini u našoj zemlji, ali  također podsjeća i na romantičarske motive ruševina katedrala. Ili na Nostalghiu Andrei Tarkovskog.

4

 

6

Nostalghia

Nostalghia

2 5 3

 

 8Smjestili smo se u hlad i počeli crtati. Crtež me podsjetio na jednu grafiku koju sam radila prošle godine.

Grobnica obitelji Meštrović Radi se o Grobnici obitelji Meštović u Otavicama. Grobnicu smo posjetili  jednog lijepog sunčanog dana kasnog ljeta, ali noćni motivi dalmatinskog bilja dali su mi ideju o prebacivanju scene u noćni prizor. I tako, crtajući, počela sam se pitati bi li rad sa slikarske kolonije mogao biti- linorez. Pitala sam glavnog i odgovornog, a on je pristao nakon manjeg pokušaja odgovaranja (Martina, ti bi radila linorez? Pa dok napraviš jedan linorez, već naslikaš tri slike…). To je bilo presudno, već sam vidjela nastavak  noćnog Meštrovića.

 

0

Propadajuća baština također je dobila veo noći, premda je za vrijeme crtanja skice bio predivan dan. Nakon tri sata crtanja bilo mi je dosta hlada, pa se malo izvalih u travu, na sunce. Eh, težak je život nas umjetnika. Veli Robert,  E samo nek’ to još jednom netko kaže. 

10

 

 

 

 

1

 

 

 

 

 

3 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Grad

Grad! Nastavak rada na starom motivu- mračne gradske ulice.

06 Grad    00 Kali III

Nisu, doduše, uvijek bile sasvim gradske. Skica za ovaj linorez iz 2000. napravljena je u malom mjestašcu Kali na otoku Ugljanu. Skica je crtana nakon jedne ribarske fešte, pa su ribarske mreže još bile rastegnute duž ulica stvarajući tako zanimljive sjene.

 

00 Grad_MartinaAli ovo je prizor trga iz pravog pravcatog grada- Sanrema u Italiji.  Prije puta u Sanremo štreberski sam konzultirala vodiče o sjevernoj Italiji. Kažu knjige, nema tu umjetnosti. Eto, palme, kasino, ruska crkva s lukovičastim kupolama i avenija uz more kojom su se šetali Čajkovski i Nobel. Ah, da, ima još i stari dio grada- La Pigna (češer) sa srednjevjekovnim kućama i pastelnim škurama. Tako da smo u obilazak grada krenuli sniženih očekivanja, no ispostavilo se da je La Pigna čarobno mjesto. Valjda u poplavi talijanske renesanse srednjevjekovni prostori nemaju svoje mjesto u turističkim vodičima.

02 1 2014-05-07 17.21.09

03 Premda me za grafiku inspirirao prazan trg, La Pigna vrvi životom. Kad smo dolazili, djeca su baš završavala sa nogometom pored stare masline, a malo dalje od trga u jednoj od uskih uličica Želja i ja smo naišli na restoran u kojem nam je vlasnik s lakoćom objasnio sve o svojoj petoj ženi Ruskinji i četrdeset i jednoj godini provedenoj u New Yorku. Vlasnikova otvorenost stvori u vama određeni osjećaj da neku takvu priču u La Pigni čuje svaki drugi gost, tako da ako vas put slučajno nanese u Sanremo…

 

 

05 Grad_Martina

Tekst u linorezu dio je nekog chata nakon povratka iz Italije… Isprekidan je i na nekim mjestima ne baš razumljiv. Kao i draga nam chat komunikacija…

 

001

 

 

I zadnja fotografija vezana za ovaj linorez- grafičke boje za visoki tisak. Ovdje na polici austrijskog Boesnera, ali uskoro nakon toga u košarici, pa na blagajni…  Odlične su, kvaliteta otiska je puno bolja. Preporučam 

07

 

 

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Radionica u Varšavskoj

28Jučer je bio dan za  moju radionicu grafike!  Održala se u prostorijama škole u Varšavskoj ulici. Podučavanje i linorez, moja omiljena kombinacija. 

Uz to, sudionici su bili istovremeno i učitelji i likovnjaci. To me dodatno razveselilo. Dobila sam i cvijeće! Meni drag poklon, a  nekima -motiv za linorez.

Ono što je mnogima bilo novo bila je redukcijska metoda otiskivanja višebojnog linoreza, ili, kako je netko rekao- “bespovratno” otiskivanje.

Pa evo ukratko fotografija procesa s jučerašnjeg druženja.

Motivi su crtani direktno na linoleum, a onda je krenulo vrijedno rezanje…

 

5       4

 

Boju sam razvukla na veeeliko staklo i onda razvaljala gumenim valjcima. Dotično me skoro došlo glave. U žurbi se nisam snašla za prijevoz stvari do centra, pa sam krenula autobusom. Možda je korisno znati da je neke potrepštine za otiskivanje linoreza zabranjeno unositi u vozila javnog prijevoza. Vozač me strogo ukorio.  (Nemojte vi meni, dobro ste vi znali da je to zabranjeno, a i taj kod kojeg ste to kupili, i taj vam je  trebao reći da to ne smije u autobus, sad sam vas pustio, ali nećemo se raspravljat’…) Još da je znao da su među potrepštinama za linorez u mojoj torbi  i brojni nožići…Ali sve je dobro prošlo, nitko od putnika nije nastradao.

10  14

 

Nakon toga smo prvu boju nanijeli na izrezbarenu pločicu.Gambiroža je stari linorezač, pa je pomogao 

2

Nakon toga smo otisnuli. Otiskivali smo ručno, na žlicu.

8 1

7

 

 

 

 

 

 

Danica je grafičar, pa je brzo očistila pločicu i krenula dalje dubiti istu pločicu. Zatim smo nanijeli plavu i otisnuli.

29  7a

 

 

Evo još par višebojnih linoreza, i  nekoliko radova koji su ostali u jednoj boji.

26

 

20     16

11 19

 

18    2423

 

22

Grafike  se suše najmanje jedan dan i onda potpisuju. Nismo stigli potpisati, tako da ne znam navesti autore.

Ipak  su rezultati radionice rad profesionalaca. Hvala svima!

 

13

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi, umjetnost u školi

Trnje i Trnoružica

Sleeping beauty, klasična bajka. Trnoružica. Nedavno sam vidjela trailer u kojim se najavljuje ne tako klasična varijacija Trnoružice sa Angelinom Jolie u ulozi zle vile. Ali verzija koju sam zadnje gledala (predstava koju je Slavica radila sa mladim naprednim Englezima) je ona prava, classical fairy tale– smrt, trnje, poljubac i- they lived happily ever after. 

2014-04-12 14.21.41

Ova je rečenica (uobičajeni kraj svake klasične bajke) danas često biva omražena među ženama. Sjećam se kako je  je jedna moja prijateljica prije par godina na nekoj kavi proklinjala  prvu takvu bajku koju su joj pročitali kao djevojčici. I iako se Trnoružica može shvatiti kao još jedna poruka o nerealnoj ljubavi, ta se bajka može čitati i kao priča o ljubavi koja budi iz mrtvih. Jednostavnije- ljubav liječi.

2014-04-11 22.10.51       2014-04-11 22.11.08

Tekst koji sam ubacila u ovu grafiku pronašla sam u starim novinama i imao je doduše još i  nastavak…Zapravo bi se svašta moglo dodati i ispred ljubav i iza liječi…Kako god, u ovo vrijeme pred Uskrs, ljubav i trnje mi nekako idu zajedno.

U Dalmatinskoj vegetacije ne će se baš često naići na ruže s trnjem, ali zato trnja bez ruža ima na pretek. 

Trnje koje sam crtala za ovaj linorez pronašla sam prošlo ljeto u Skradinu.

2013-07-30 14.59.14  2014-04-06 20.55.34

Evo još dvije fotografije iz procesa otiskivanja….

2014-04-12 12.26.40  2014-04-12 12.47.25

…. i dvije inspiracije za izbor boja na linaču. Ovo drugo je detalj Gauginove Vahine no te tiare.

2014-04-11 17.51.46  Detalj Paul Gauguinove Vahine no te tiare (1891., Ny Carlsberg glyptotek)

Trnje

Što bi rekli Sistersi, Some people get by…

 

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi