Grad

Grad! Nastavak rada na starom motivu- mračne gradske ulice.

Nisu, doduše, uvijek bile sasvim gradske. Skica za ovaj linorez iz 2000. napravljena je u malom mjestašcu Kali na otoku Ugljanu. Skica je crtana nakon jedne ribarske fešte, pa su ribarske mreže još bile rastegnute duž ulica stvarajući tako zanimljive sjene.

Ali ovo je prizor trga iz pravog pravcatog grada- Sanrema u Italiji.  Prije puta u Sanremo štreberski sam konzultirala vodiče o sjevernoj Italiji. Kažu knjige, nema tu umjetnosti. Eto, palme, kasino, ruska crkva s lukovičastim kupolama i avenija uz more kojom su se šetali Čajkovski i Nobel. Ah, da, ima još i stari dio grada- La Pigna (češer) sa srednjevjekovnim kućama i pastelnim škurama. Tako da smo u obilazak grada krenuli sniženih očekivanja, no ispostavilo se da je La Pigna čarobno mjesto. Valjda u poplavi talijanske renesanse srednjevjekovni prostori nemaju svoje mjesto u turističkim vodičima.

 Premda me za grafiku inspirirao prazan trg, La Pigna vrvi životom. Kad smo dolazili, djeca su baš završavala sa nogometom pored stare masline, a malo dalje od trga u jednoj od uskih uličica Želja i ja smo naišli na restoran u kojem nam je vlasnik s lakoćom objasnio sve o svojoj petoj ženi Ruskinji i četrdeset i jednoj godini provedenoj u New Yorku. Vlasnikova otvorenost stvori u vama određeni osjećaj da neku takvu priču u La Pigni čuje svaki drugi gost, tako da ako vas put slučajno nanese u Sanremo…

Tekst u linorezu dio je nekog chata nakon povratka iz Italije… Isprekidan je i na nekim mjestima ne baš razumljiv. Kao i draga nam chat komunikacija…

I zadnja fotografija vezana za ovaj linorez- grafičke boje za visoki tisak. Ovdje na polici austrijskog Boesnera, ali uskoro nakon toga u košarici, pa na blagajni…  Odlične su, kvaliteta otiska je puno bolja. Preporučam