M Art in a bright Light

14 lipnja, 2016 · 16:28

Kišna Francuska

I opet Francuska. Kako u vijestima, tako i na mom blogu. Ovaj linorez je motiviran našim posjetom gradiću koji se zove Blois. Blois je na rijeci Loiri, tako da je i on bio zahvaćen nedavnim poplavama.

Za Blois smo se odlučili jer je u njemu jedan od mnogih predivnih dvoraca Loire. Prilikom posjeta kraljevskom Château de Blois, uočili smo i dvorski pianino. U opisu izloška nalazilo se da je dotični pianino služio za distrakciju. Odmah smo to povezali sa neobičnim prizorima na njihovim željezničkim kolodvorima. Naime, većina kolodvora imala je klavir. Na tim su klavirima putnici, dok čekaju, slobodno mogli zasvirati. Nikad nismo saznali postoji li dublji razlog za ove klavire na kolodvorima. Ali, kada smo propustili pretposljednji vlak iz Pariza za Orléans (jer je prodavač karata na šalteru morao porazgovarati sa svakim putnikom) zaključili smo da klavir i ovdje služi za distrakciju…od loših misli.

Uglavnom, bilo je i mnogih drugih zanimljivih stvari u Château de Blois, ali ono što me možda još više fasciniralo bio je pogled na Crkvu Saint-Nicolas u sjeni tog kraljevskog dvorca, u povijesnoj četvrti. Crkva, čija je gradnja započeta u ranoj gotici, a koja je preživjela i rekonstrukciju i revoluciju, još uvijek izgleda predivno srednjovjekovno.

Evo i linoreza. Napravila sam ga u dvije boje, sivoj i crnoj, na dvije ploče. Najprije sam otisnula sivu, a onda “na mokro” (bez da sam čekala da se prva boja osuši) i crnu.

Matrice: siva…

…i dio crne na kojoj je nanesena boja prije otiskivanja.

Siva se na mjestima vidi ispod crne, što daje zanimljive kombinacije.

Otiskivala sam na Hahnemühleu, što je linorezu dalo reljefan izgled.

Voilà! Kišno- sivi Blois.

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Tagged as Blois, dubljenje u linoleumu, Francuska, grafika, linocut, linoleum, linoprinting, linorez, linorez u boji, Martina Gracin, mjesec, mjesečina, Putovanje, sivo i crno, štampanje linoreza

16 ožujka, 2016 · 01:54

English lavender

Opet malo drage mi lavandice… U manjem i kvadratičnom formatu, s mjesecom u pozadini. Prepoznatljiv i motiv i format .

Evo jednog od ranijih primjera:

Skica za novu Lavandu, doduše, nije mediteranske provinijencije. Napravljena je u jednom vrtu za vrijeme našeg posjeta Engleskoj. Tako da je ova ovdje lavanda na novoj grafici de facto– english.

Na skici su bila samo dva cvijeta, no ja sam hrabro odlučila dodati i nebo po kojem bili prolijetali avioni, i mjesec u boji, pa onda još i u noć u dva tona…ma čudesa.

Kada sam otisnula mjesec svidjela mi se njegova boja i prijelaz. Ali u kombinaciji sa ostalim… Sjetila sam se i komentara na stranici vezanog za izgled mjeseca na jednom ranijem linaču:

Ako je mjesec na linaču sa smokvom bio lubenica, ovaj bi definitivno bio naranča.

To mi se nije svidjelo.

Da, i tehnička opaska: probala sam otisnuti svjetlje ljubičastu na tamnije plavu. To nije po pravilima otiskivanja višebojnog linoreza. U pravilu se otiskuju boje redom: od najsvjetlije do najtamnije. Malo sam istraživala i pronašla informaciju da je to pravilo kršio- tko drugi nego- Picasso. Kao što je i kršio i mnoga druga pravila.

Kombinirala sam razna rješenja, no na kraju sam mjesec napravila u slijepom tisku.

Slijepi tisak već dugo nisam koristila, zapravo, u kombinaciji s linorezom, nikad. Ali zato u dubokom tisku… Evo jednog primjera:

I tako, na kraju, unatoč mnogim mogućnostima tehnike, linorez je blizak originalnoj ideji skice. Ovaj put .

Komentiraj

Filed under art in process, duboki tisak, grafika, linorezi

Tagged as boja lavande, grafika, lavanda, linocut, linoleum, linoprinting, linorez, linorez u boji, Martina Gracin, mjesec, mjesečina, Putovanje, slijepi tisak, višebojni linorez

11 prosinca, 2015 · 00:35

Orléans

Eh dragi krajevi…Osim onih na jugu lijepe naše, jedni od dražih su mi i oni nedavno pogođeni terorističkim napadima. Dok smo prošlog proljeća šetali Parizom gledajući vojsku sa strojnicama na svakom uglu tog lijepog grada, nismo ni slutili da će prošlogodišnja svagdje prisutna izjava Je suis Charlie za manje od godinu dana ustupiti mjesto prkosnom Je suis en terrace.No, ovaj put inspiracija za linač nije bio francuski glavni grad, već jedan manji, oko sto kilometara od njega udaljen grad- Orléans. Orléans je gradić prepun srednjevjekovnih kućica ( od kojih je jedna i motiv novog linoreza) i svega posvećenog Ivani Orleanskoj. Ivana Orleanska je ono po čemu je ovaj grad poznat.Čak su i prijatelji koji su nas zbunjeno gledali na izjavu Idemo u Orléans shvatili o čemu se radi kad smo spomenuli La Pucelle d’Orléans. Svugdje je ima, od konjaničke skulpture na glavnom trgu do naziva pekare.

Orleans

Premda u Orléansu nije sve srednjevjekovno (fascinirao me mural na zidu koji sam potražila nakon što sam na njega nabasala nakon potrage zvane što-vidjeti-u- Orléansu) i još mnoge stvari…ali te srednjovjekovne kućice…

Martina0001

Lijevo je izrezbarena ploče sa motivom koji me, dakle, fascinirao.

Sam linorez sam otisnula u crno- bijeloj varijanti. Igrala sam se s bojom, ali…nedavno je jedan kritičar pohvalio akromatski kontrast na jednom mom linorezu, pa me to ponukalo da mu se bar nekad vratim… A htjela sam noć!

Evo zašto:

DSC02188_za blog

Ako su mi kućice izgledale lijepo danju, noću su mi bile čarobne.

Martina Gracin_Orleans_2015

I za kraj, linorez. Moja Francuska..doduše nešto više tih mjeseci nakon mog putovanja, ali kako im kaže dječja pjesmica:

Il y a longtemps que je t’aime, jamais je ne t’oublierai

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Tagged as dubljenje u linoleumu, Francuska, linocut, linoprinting, linorez, Martina Gracin, Orléans, srednjovjekovne kuće

8 listopada, 2015 · 21:39

Hrvatski etno

Jeeseen …I jesenska likovna kolonija! Ovaj je put zadana tehnika bio linorez. Oh yeah, cijeli dan rezbarenja uz ekipu, korisne informacije (o tehnici, ali i o dućanu za grafički pribor u zabačenom dijelu Londona), super klopa…I to sve za pare, cool .

Trebali smo koristiti etno motive. Dobra prilika za izradu redefinicije narodnog veza. A već sam neko vrijeme i sretni vlasnik bakine knjižice o vezovima raznih krajeva Hrvatske, pa sam išla pogledati što u njemu sve ima…

Sretan izbor, Dalmacija .Uz vez u knjižici, na ovoj gornjoj fotki je i dio primoštenske nošnje. Pomisao na drage mi krajeve sjetila me na skicu koju sam napravila ovog ljeta. Dolje je fotografija pogleda s mjesta gdje sam crtala.More…i naravno- dragi mi kaktusi.

Skica u obliku kolaža na kraju je poprimila čipkasti karakter veza, pa za proces rezanja nije bilo dovoljno ni vrijeme održavanja kolonije. Evo par fotki detalja rezanja ploče.

Kad je rezanje bilo konačno gotovo, krenula sam s otiskivanjem.

Lijevo je priprema boje za otiskivanje. Htjela sam prijelaz između dva tona plavo-zelene.

S tim sam odmah bila jako zadovoljna

Ovdje je taj plavozeleni otisak. Sada je još samo trebalo dodati mali dio dalmatinskog veza.

Tu su uslijedile dileme. Prvotna je ideja bila staviti originalnu boju tog veza, crvenu. No sada više nisam bila sigurna… Obično se u ovakvim slučajevima samo odlučim za jednu boju i krenem otiskivati, ali ovaj put sam najprije napravila probne otiske tog detalja. Evo ih dolje.

Varijacije…

Na kraju sam ipak ostala s crvenom, prima ratio e ultima ratio. Barem meni. Vama?

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Tagged as agava, dubljenje u linoleumu, grafika, hrvatski etno, linocut, linoleum, linoprinting, linorez, linorez u boji, Martina Gracin, mjesečina, plavozelena, Primošten, rezanje linoleuma, vez, štampanje linoreza

6 kolovoza, 2015 · 16:04

Fig-A-Day

Ljetne vrućine ozbiljno napreduju, pa sad neka čovjek bude kreativan po ovakvom vremenu 😩 Navodno je u Zagrebu sada lakše, no do nedavno se i na hladnijem sjeveru po dućanima tražio ventilator više. Iz nekih sam izvora čula kako se neki lik odmah dosjetio i kupio, u jednom velikom zagrebačkom centru, ni više ni manje nego- trideset i osam ventilatora. Tako da se ventilator više najvjerojatnije premjestio na crno tržište.

Noah Scalin, slavan po svom jednogodišnjem projektu Scull-A-Day umjetnicima za ovakve dane preporuča izazov: mjesec dana obrađivati jedan te isti motiv.

U jeku članka o ježevoj mi kućici, evo i izvorišta Fig-A-Day priče. (Istini za volju, nije baš bilo a day, ali mjesec je bio tematski :)).

Eto i prvog dijela. Pečat izrezbaren od linoleuma. Za naljepnice.

Doslikane naljepnice…

….za džem! 😋

Drugi dio. Pečat izrezbaren od linoleuma, ovaj put za novu seriju platnenih torbi.

I na kraju- višebojni linač redukcijskog tipa. Za seriju dalmatinskog bilja na mjesečini. 😌

I to je to od smokava, čini mi se. Još malo pa će i branje pravih.

Komentiraj

Filed under art in process, linorezi

Tagged as crna, linocut, Martina Gracin, metoda redukcije, mjesec, pečat od linoleuma, plava, smokva, zelena

13 lipnja, 2015 · 23:17

Pariz i snovi

E a sad- Pariz! Slave kaže da više putujem od kad pišem blog. Ma ti to samo da bi ti blog bio zanimljiviji… Ma, to ti je meni bio san, velim ja, putovati i onda raditi inspired by –grafike. Imam preporuku za razgled Pariza, pošalje mi ona na mejl.

Bir Hekeim, čelični most iz devetnaestog stoljeća, u blizini Ajfelca. Snimalo se tu filmova i filmova.

A Juliana je bila na dva mjeseca na rezidenciji u Parizu i rekla mi je da se tu svašta može proći pješice. Tako smo Helena i ja odmah prvi dan hrabro krenule marširati u lovu na sve glavne atrakcije: la tour Eiffel, Notre Dame, les ponts de la Seine… i polako stigli sve do filmskog mosta impresivne konstrukcije. Budući da smo većinu svog vremena u Francuskoj ipak proveli kod mog tate u Orléansu, po povratku sam naumila raditi linač sa motivom njihovih srednjevjekovnih kućica. A onda stigne poruka od moje drage sestre: Sanjah te sinoć, pokušavala sam ti se utrapit na neki planinarski izlet Za koji dan me iz Šibenika nazvala i Ivana javiti mi da me i ona sanjala. Lip san, kaže ona Hahahaha, opet se uvlačim ljudima u snove, velim ja sebi. Jer činilo mi se, ma bilo je toga i prije. Zato sam išla pitati Jelenu nije li mi i ona jednom rekla da me sanjala. Je, bila me jednom sanjala. No slijedeći dan…Sinoć sam sanjala da mi postavljaš to pitanje. I sve je bilo ljubičasto! A ideja je već bila tu- Insception!

Luda mi je bila ta čelična rešetka, posjetila me na Cartier- Bressonovog Dječaka.

Odlučila sam se za redukcijski linorez, tri boje. Evo prve.

Druga…

I treća!

Boje a i proces rezanja i otiskivanja su, kao i uvijek, doprinijele razlici između skice i gotovog linoreza.

Jučer sam (konačno) bila na Rodinovoj izložbi, pa su tamo rekli kako je Rodin svoje skice smatrao značajnim dijelom svog procesa izrade kasnijih skulptura, i da ih je često nastojao izložiti na svojim izložbama.

Evo onda i prvotne skice za ovaj linač, čisto radi usporedbe.

I još me pitaju što ja vidim u tom linorezu.

Pa, čaroliju

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Tagged as Bir Hekeim, linocut, linoleum, linoprinting, linorez, linorez u boji, Martina Gracin, metoda redukcije, Pariz, plavozelena, snovi, čelična konstrukcija

26 svibnja, 2015 · 21:48

Agave i svibanjsko sivilo

Ovogodišnji prvomajski posjet Primoštenu obilježilo je sivilo i kišno vrijeme. To nas, naravno, nije spriječilo u odlučivanju na podvig dugih šetnji uz obalu zasađenu agavama.

Agava mi je prije par godina bila prvi u kasnijem nizu motiva za linoreze koji prikazuju dalmatinsku vegetaciju noću.

Ovaj sam joj se put vratila u malo drugačijem obliku. Već neko vrijeme razmišljam o tome kako svoje linoreze učiniti dostupnijim svojim prijateljima a i svima onima kojima su ‘linorezi doduše lijepi, ali…’.

I konačno, evo i prvih napora u tom smjeru- izdubila sam ploču u linoleumu i umjesto na papir, otisnula je na platno.

I nakon toga, sašila platnene torbe. Wrrr…

Ta-daaa. Linorez za svakoga

2 komentara

Filed under art in process

Tagged as agava, grafika, linocut, linoleum, linoprinting, linorez, linorez u boji, Martina Gracin, platnena torba

28 ožujka, 2015 · 22:45

Ruševine St. Martina u Oxfordu

Budući da me sad već polako hvata Reisefieber od slijedećeg putovanja, red je da završim poglavlje o England inspired linorezima. Tko zna, možda je to tek prvo… Kako god, zatvara ga linač inspiriran našim izletom u čarobni Oxford.

Grafika pokazuje dio prekrasnog pogleda sa St. Martin’s Towera, jedinog preostalog dijela crkve iz dvanaestog stoljeća. Ostatak su srušili da naprave cestu. Bilo je utješno saznati da Hrvati nisu jedini narod koji dolazi do takvih briljantnih ideja.

St. Martin’s Tower

Luda priča o cesti u gradu najstarijeg sveučilišta u Engleskoj (i svuda gdje se engleski govori) i luda perspektiva koju je pružao pogled s tornja potakle su me da se odlučim za ovaj motiv.

Ali konkurencija je bila žestoka. Arhitektura Oxforda nudi gomilu lijepih vizura.

Christ Church College

Ovdje je bio Lewis Carrol u svojim studentskim danima. I Harry Potter, nešto kasnije

The Bodleian Library

E tu su pored Harrya bili mnogi. The Bodleian Library, glavna knjižnica za istraživanje. A u gift shopu, bedževi sa Shakespearovim uvredama.

A kad smo već kod značajnih osoba, red je da spomenem i mjesta vezana za moje heroje. I C. S. Lewis je bio u Oxfordu. Magdalen College, mjesto gdje je povjerovao i napisao Mere Christianity.

After all—though our novels now ignore it—friendship is the greatest of worldly goods. Certainly to me it is the chief happiness of life. If I had to give a piece of advice to a young man about a place to live, I think I should say, ‘sacrifice almost everything to live where you can be near your friends.’ I know I am very fortunate in that respect, and you much less so. But even for me, it would make a great difference if you (and one or two others) lived in Oxford.

The Collected Letters of C.S. Lewis, Volume II

Adieu Oxford i Engleska.

Vrijeme je za druge zemlje.

Komentiraj

Filed under art in process

Tagged as dubljenje u linoleumu, grafika, linocut, linoleum, linoprinting, linorez, linorez u boji, Martina Gracin, Oxford, sjene u linorezu

15 veljače, 2015 · 23:12

Teaching linorez

Za peti rođendan drage nam školice, šef je odredio prigodnu izložbu- 100 najboljih radova. A da, sad 100 .

Pa, kad treba najbolje, onda neka bude puno grafike, pogotovo linoreza

Dok bira što će staviti na izložbu, čovjek nužno napravi presjek svega što se u određenom vremenu radilo. Ili kako kaže izreka, ne znaš što imaš dok…ne pospremiš sobu. Ili u ovom slučaju- kabinet. E sad kad znam, dobro je zapisat..u dnevnik.

Ovo gore je dio serije višebojnih linoreza trinaestogodišnjaka. Rađeni su za tematsku izložbu u MSU 2013. godine. Zadani motiv su bile ptice. Uglavnom smo radili linače A5 formata. Inače volim motiv ptica, pa sam se baš uživila

Ovo niže su ritmičke varijacije lokalnih etno motiva. Rad četrnaestogodišnjaka, A4 format.

Još prigodnih motiva, ovaj puta u eksperiment u kartonskom tisku.

Uskrs…i dodatno veselje sa biranjem odgovarajućeg paspartua.

Postavljanje izložbe uvijek zahtjeva vremena, nekad i noćnog rada. Ali na kraju svega, ispostavi se da ipak možda i ima nešto u onoj the days you work are the best days, kako je, navodno, rekla Georgia O’Keeffe. Daaa, da. And nights.

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi, umjetnost u školi

Tagged as grafika, linoleum, linoprinting, linorez, Martina Gracin, metoda redukcije

24 prosinca, 2014 · 16:08

Zvijezda

Sve je počelo kad sam vidjela Amadeinu origami zvijezdastu kuglu. Amadea ih je napravila u oooogromnim količinama dok je radila kao tajnica i imala viška slobodnog vremena. Eh kako neke priče hrane predrasude… Na sreću, znam svjetlijih primjera obima posla ljudi koji rade u uredu…Uglavnom, tu se rodila ideja za ovogodišnje ukrase za bor. Napravili smo i radionicu, no kako zvjezdastih kugli nije bilo dovoljno, imali smo i dodatnog posla za kući… Uskoro su kugle postale predmet eksperimenata i raznih varijacija.

Eksperimenti su se proširili i na područje linoreza. Već dugo nisam radila ništa u više boja. Uz to, prvotni (brzo napušteni) plan bio je izrađivati zvjezdaste kugle u dvije boje.

Plava i crvena nisu baš božićna kombinacija, ali eto, od mnogih kombinacija boja, ova mi je baš draga. Doduše, božićna zvijezda se češće prikazuje u žutoj boji, ali tko zna kakva je ona zapravo bila…Ionako se lome koplja oko znanstvenog aspekta njene davne pojave. Astronomi kažu, možda je to bio komet? Ili neka pojava u zviježđu riba? Fora su predavanja na tu temu u planetarijima, bilo je i kod nas u Tehničkom muzeju. Kako god, magi su putovali for they have seen His star, i zato nam je zvijezda toliko vezana za božićne prikaze.