Za peti rođendan drage nam školice, šef je odredio prigodnu izložbu- 100 najboljih radova. A da, sad 100
.
Pa, kad treba najbolje, onda neka bude puno grafike, pogotovo linoreza 
Dok bira što će staviti na izložbu, čovjek nužno napravi presjek svega što se u određenom vremenu radilo. Ili kako kaže izreka, ne znaš što imaš dok…ne pospremiš sobu. Ili u ovom slučaju- kabinet. E sad kad znam, dobro je zapisat..u dnevnik.
Ovo gore je dio serije višebojnih linoreza trinaestogodišnjaka. Rađeni su za tematsku izložbu u MSU 2013. godine. Zadani motiv su bile ptice. Uglavnom smo radili linače A5 formata. Inače volim motiv ptica, pa sam se baš uživila 
Ovo niže su ritmičke varijacije lokalnih etno motiva. Rad četrnaestogodišnjaka, A4 format.
Još prigodnih motiva, ovaj puta u eksperiment u kartonskom tisku.
Uskrs…i dodatno veselje sa biranjem odgovarajućeg paspartua. 
Postavljanje izložbe uvijek zahtjeva vremena, nekad i noćnog rada. Ali na kraju svega, ispostavi se da ipak možda i ima nešto u onoj the days you work are the best days, kako je, navodno, rekla Georgia O’Keeffe. Daaa, da. And nights.











































Nekoliko vještih ruku odabranih omladinaca pomoglo mi je da svoju verziju Ružice naslikam na zid. Gledajući zidnu sliku u nastajanju, prijatelj mi je rekao da ga podsjeća na jedan od mojih linoreza (E, Martina, znaš na kaj me podsjeća ovaj zid?…). Znaaaam- tada sam već bila započela rad na linorezu. Naime, moja verzija Ružice već je u skici bila- linorezačka….

























Međunarodna izložba minijaturnih grafika potakla me na izradu Plesačice.



































