Tag Archives: grafika

Midsummer prošlost

DSC00820 Romantičarski motivi ruševina, naravno, nisu isključivo vezani za Lijepu našu. Ovi nakrivljeni nadgrobni spomenici u Engleskoj činili su se kao savršeni nastavak serija takvih grafika…dok nisam naišla na motiv koji mi snažnije oslikava napuštenu prošlost.

Područje  Engleske u kojoj se nalazi ovo groblje lokacija je snimanja serije Midsummer Murders. Sve vrvi od viktorijanskih kućica, crkava…

DSC00828DSC00821

 

Mjesto u kojem smo proveli par dana zove se Whitchurch on Thames.

Whitchurch je povezan mostom za susjedno mjesto, Pangbourne.DSC00895 Za vrijeme našeg boravka u Engleskoj, most je prolazio jednu od mnogih faza svoje rekonstrukcije,  bio je van upotrebe. Mještani su se već više puta žalili lokalnim vlastima, i vlastima je već ponestalo opravdanja. Finally, they decided it was all Hitler’s fault, objasnili su nam naši ljubazni domaćini.

DSC00827            DSC00826

 

 

DSC00898 Jedno jutro, pri polasku u mjesto, svratili smo do njihove prijateljice. Anthea se bavila restauriranjem starog namještaja, i  do nedavno živjela u jednoj od takvih prekrasnih kućica. Kao i svaka osoba koja je ljubitelj starih stvari, bila je keeper, ništa nije bacala. Kuća je bila, opet prema riječima naših domaćina, tipična engleska kuća s vrtom, a činila se kao mjesto na kojem je vrijeme stalo u pedesetima. Uslijed životnih okolnosti (sin u južnoj Africi), Anthea se selila iz svoje kuće.

 

 

Anthea's homePrizor na ovom linorezu   pogled je u njenu, sad već bivšu, dnevnu sobu. Tu su se nalazili komadi namještaja koje je izbavila iz nekog požara te uspjela restaurirati. Pogled na dragu starinu koja će uskoro biti napuštena izgledao mi je kao motiv romantičniji od razrušenog groblja, a uz pozadinske zvukove strastvenih igrača kriketa sa obližnje livade i (sve rjeđu) englesku kišu, činio se tako- britanski.

 

Skica 1    Rezanje1

DSC01017

 

3 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Ružica grad

2Hrvatska baština u propadanju, drugi dio. Razgledavanje ovog primjera čak  je opasno po život- Oprez! Pada kamenje! Ali za Ružicu- grad valja riskirati, stvarno je predivna.

Ružica se nalazi u rijetko brdovitom dijelu Slavonije, na obroncima Papuka iznad gradića Orahovice. Iako je  u propadanju, na njoj se još mogu razaznati dijelovi kuhinje, stepenice, različite prostorije, ostaci kapele…uglavnom, romantičarski motiv par excellence.

 

3 1

0  Ružicu grad obilazim već nekoliko godina i uvijek je iznova planiram crtati, ali još nikad nije bila došla na red…Do ovog ljeta.

Prijateljica koja organizira kamp za mlade u Orahovici zamolila me da oslikam  jedan zid u njihovoj  novoj zgradi. Ružica je bila moja prva ideja. Većina kampera izrazila je svoje negodovanje. Naime, Ružica grad inspirirala je već mnoge prije mene- ona je gotovo zaštitni znak Orahovice. Tako sam od više ljudi čula gdje sve možemo naići na različite verzije Ružice- na zgradi općine, na svakoj kanti za smeće… Srećom se uvijek u moru glasova čuje i glas ohrabrenja (Ružica grad, dvorac fora zvuči), i evo- krećemo…

Ružica_zidNekoliko vještih ruku odabranih omladinaca pomoglo mi je da svoju verziju Ružice naslikam na zid. Gledajući zidnu sliku u nastajanju, prijatelj mi je rekao da ga podsjeća na jedan od mojih linoreza (E, Martina, znaš na kaj me podsjeća ovaj zid?…). Znaaaam- tada sam već bila započela rad na linorezu. Naime, moja verzija Ružice već je u skici bila- linorezačka….

Evo i linoreza, još nepotpisan, ravno iz štampe 

Ružica grad

 

I još malo Ružice…

8

6

4

5

 

7 kraj

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Mijenjamo dan za noć

Prošli smo vikend bili na slikarskoj koloniji u Brckovljanima.

Među motivima koji su nam se nudili- nekoliko starih crkava i stare pučke škole- bila je i mala  crkvica. Crkvica je nekoć bila biser historicističke gradnje, danas je skoro pa ruševina. Pogled na crkvicu zove na još jedno poglavlje u priči o propadajućoj spomeničkoj baštini u našoj zemlji, ali  također podsjeća i na romantičarske motive ruševina katedrala. Ili na Nostalghiu Andrei Tarkovskog.

4

 

6

Nostalghia

Nostalghia

2 5 3

 

 8Smjestili smo se u hlad i počeli crtati. Crtež me podsjetio na jednu grafiku koju sam radila prošle godine.

Grobnica obitelji Meštrović Radi se o Grobnici obitelji Meštović u Otavicama. Grobnicu smo posjetili  jednog lijepog sunčanog dana kasnog ljeta, ali noćni motivi dalmatinskog bilja dali su mi ideju o prebacivanju scene u noćni prizor. I tako, crtajući, počela sam se pitati bi li rad sa slikarske kolonije mogao biti- linorez. Pitala sam glavnog i odgovornog, a on je pristao nakon manjeg pokušaja odgovaranja (Martina, ti bi radila linorez? Pa dok napraviš jedan linorez, već naslikaš tri slike…). To je bilo presudno, već sam vidjela nastavak  noćnog Meštrovića.

 

0

Propadajuća baština također je dobila veo noći, premda je za vrijeme crtanja skice bio predivan dan. Nakon tri sata crtanja bilo mi je dosta hlada, pa se malo izvalih u travu, na sunce. Eh, težak je život nas umjetnika. Veli Robert,  E samo nek’ to još jednom netko kaže. 

10

 

 

 

 

1

 

 

 

 

 

3 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Grad

Grad! Nastavak rada na starom motivu- mračne gradske ulice.

06 Grad    00 Kali III

Nisu, doduše, uvijek bile sasvim gradske. Skica za ovaj linorez iz 2000. napravljena je u malom mjestašcu Kali na otoku Ugljanu. Skica je crtana nakon jedne ribarske fešte, pa su ribarske mreže još bile rastegnute duž ulica stvarajući tako zanimljive sjene.

 

00 Grad_MartinaAli ovo je prizor trga iz pravog pravcatog grada- Sanrema u Italiji.  Prije puta u Sanremo štreberski sam konzultirala vodiče o sjevernoj Italiji. Kažu knjige, nema tu umjetnosti. Eto, palme, kasino, ruska crkva s lukovičastim kupolama i avenija uz more kojom su se šetali Čajkovski i Nobel. Ah, da, ima još i stari dio grada- La Pigna (češer) sa srednjevjekovnim kućama i pastelnim škurama. Tako da smo u obilazak grada krenuli sniženih očekivanja, no ispostavilo se da je La Pigna čarobno mjesto. Valjda u poplavi talijanske renesanse srednjevjekovni prostori nemaju svoje mjesto u turističkim vodičima.

02 1 2014-05-07 17.21.09

03 Premda me za grafiku inspirirao prazan trg, La Pigna vrvi životom. Kad smo dolazili, djeca su baš završavala sa nogometom pored stare masline, a malo dalje od trga u jednoj od uskih uličica Želja i ja smo naišli na restoran u kojem nam je vlasnik s lakoćom objasnio sve o svojoj petoj ženi Ruskinji i četrdeset i jednoj godini provedenoj u New Yorku. Vlasnikova otvorenost stvori u vama određeni osjećaj da neku takvu priču u La Pigni čuje svaki drugi gost, tako da ako vas put slučajno nanese u Sanremo…

 

 

05 Grad_Martina

Tekst u linorezu dio je nekog chata nakon povratka iz Italije… Isprekidan je i na nekim mjestima ne baš razumljiv. Kao i draga nam chat komunikacija…

 

001

 

 

I zadnja fotografija vezana za ovaj linorez- grafičke boje za visoki tisak. Ovdje na polici austrijskog Boesnera, ali uskoro nakon toga u košarici, pa na blagajni…  Odlične su, kvaliteta otiska je puno bolja. Preporučam 

07

 

 

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Plesačica

01Međunarodna izložba minijaturnih grafika potakla me na  izradu Plesačice.

Plesačica, doduše, nije sasvim u skladu sa linorezima kojima su motiv instrumenti, iako ples i glazba idu zajedno.

Zanimljiva mi je ta povezanost plesa, glazbe i likovnosti. Primijetila sam da obično kod ljudi te umjetnosti idu u paru- glazbenici koji vole plesati ili-  likovnjaci koji pjevaju…

Mnogi su primjeri te povezanosti. Umjetnica i moja draga prijateljica Ana Žanić upravo sudjeluje u projektu Still Inspired? u kojem će četiri koreografa prikazati po jednu plesnu točku. Svaka je inspirirana  radom vizualnog umjetnika.

Uparivanja umjetnosti mi postaju čudesno zanimljiva i pojačana kada kod umjetnika jedno osjetilo izostane. Kao u Lars von Trierovom Dancer in the Dark.  Video u kojem Rudgir Glavurtic pleše dok dirigira zvukovima me podsjetio na taj film. (Moja sestra je veterinar, tako da za Rudgira znamo zbog psa    )

Crtež koji je bio predložak za izradu matrice za Plesačicu  jedan je od mnogih “plesačica” koje sam crtala kao dijete. Moja je obitelj stvorila impresivnu kolekciju. Ako ćemo uparivati umjetnosti, ples i likovnost su mi od djetinjstva ipak bili najdraža kombinacija.

Grafiku sam radila redukcijskom metodom- formatom i postupkom zapravo slično radionici iz prethodnog posta

Evo fotografija procesa.

Otiskivanje prve boje.

1 2 4

 

Druga boja…

7 5 8

 

I treća…

10 9

 

I evo Plesačice.

 

11

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi

Radionica u Varšavskoj

28Jučer je bio dan za  moju radionicu grafike!  Održala se u prostorijama škole u Varšavskoj ulici. Podučavanje i linorez, moja omiljena kombinacija. 

Uz to, sudionici su bili istovremeno i učitelji i likovnjaci. To me dodatno razveselilo. Dobila sam i cvijeće! Meni drag poklon, a  nekima -motiv za linorez.

Ono što je mnogima bilo novo bila je redukcijska metoda otiskivanja višebojnog linoreza, ili, kako je netko rekao- “bespovratno” otiskivanje.

Pa evo ukratko fotografija procesa s jučerašnjeg druženja.

Motivi su crtani direktno na linoleum, a onda je krenulo vrijedno rezanje…

 

5       4

 

Boju sam razvukla na veeeliko staklo i onda razvaljala gumenim valjcima. Dotično me skoro došlo glave. U žurbi se nisam snašla za prijevoz stvari do centra, pa sam krenula autobusom. Možda je korisno znati da je neke potrepštine za otiskivanje linoreza zabranjeno unositi u vozila javnog prijevoza. Vozač me strogo ukorio.  (Nemojte vi meni, dobro ste vi znali da je to zabranjeno, a i taj kod kojeg ste to kupili, i taj vam je  trebao reći da to ne smije u autobus, sad sam vas pustio, ali nećemo se raspravljat’…) Još da je znao da su među potrepštinama za linorez u mojoj torbi  i brojni nožići…Ali sve je dobro prošlo, nitko od putnika nije nastradao.

10  14

 

Nakon toga smo prvu boju nanijeli na izrezbarenu pločicu.Gambiroža je stari linorezač, pa je pomogao 

2

Nakon toga smo otisnuli. Otiskivali smo ručno, na žlicu.

8 1

7

 

 

 

 

 

 

Danica je grafičar, pa je brzo očistila pločicu i krenula dalje dubiti istu pločicu. Zatim smo nanijeli plavu i otisnuli.

29  7a

 

 

Evo još par višebojnih linoreza, i  nekoliko radova koji su ostali u jednoj boji.

26

 

20     16

11 19

 

18    2423

 

22

Grafike  se suše najmanje jedan dan i onda potpisuju. Nismo stigli potpisati, tako da ne znam navesti autore.

Ipak  su rezultati radionice rad profesionalaca. Hvala svima!

 

13

 

 

 

 

 

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linorezi, umjetnost u školi

Tamburin u tri boje

2014-04-17 17.30.07U nizu linoreza inspiriranih instrumentima, došao je red i na mnogima dragu zvečkicu. Nađoh je  i u akustičnoj verziji Arctic Monkeysa. Tamburin na linorezu nije  baš isti kao ovaj u videu (na linorezu je puno šareniji). Ali, kao što čovjek kaže, use your imagination. 

Tamburin

 

 

 

 

 

 

Izbor boja ponovo je vezan za detalj Gauginove slike. Ovaj put sam se odlučila za ručno koloriranje.

 

Gaugin

 

Ručno kolorirani linorez radi se na slijedeći način: nakon što se više puta otisne matrica, svaki se otisak dodatno ručno oboji. To nije baš strogo grafičarski, ali je učinkovito 

Otisci H

2014-04-20 18.14.12

Još jedna promjena u samom otiskivanju. Premda otiskivanje žlicom ima svoju romantiku, ipak sam se odlučila poslužiti  grafičkom prešom. Otiskivala sam na  Hahnemühle papiru.

Na preši   H

 

 

 

 

Tamburin org

 

 

 

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Trnje i Trnoružica

Sleeping beauty, klasična bajka. Trnoružica. Nedavno sam vidjela trailer u kojim se najavljuje ne tako klasična varijacija Trnoružice sa Angelinom Jolie u ulozi zle vile. Ali verzija koju sam zadnje gledala (predstava koju je Slavica radila sa mladim naprednim Englezima) je ona prava, classical fairy tale– smrt, trnje, poljubac i- they lived happily ever after. 

2014-04-12 14.21.41

Ova je rečenica (uobičajeni kraj svake klasične bajke) danas često biva omražena među ženama. Sjećam se kako je  je jedna moja prijateljica prije par godina na nekoj kavi proklinjala  prvu takvu bajku koju su joj pročitali kao djevojčici. I iako se Trnoružica može shvatiti kao još jedna poruka o nerealnoj ljubavi, ta se bajka može čitati i kao priča o ljubavi koja budi iz mrtvih. Jednostavnije- ljubav liječi.

2014-04-11 22.10.51       2014-04-11 22.11.08

Tekst koji sam ubacila u ovu grafiku pronašla sam u starim novinama i imao je doduše još i  nastavak…Zapravo bi se svašta moglo dodati i ispred ljubav i iza liječi…Kako god, u ovo vrijeme pred Uskrs, ljubav i trnje mi nekako idu zajedno.

U Dalmatinskoj vegetacije ne će se baš često naići na ruže s trnjem, ali zato trnja bez ruža ima na pretek. 

Trnje koje sam crtala za ovaj linorez pronašla sam prošlo ljeto u Skradinu.

2013-07-30 14.59.14  2014-04-06 20.55.34

Evo još dvije fotografije iz procesa otiskivanja….

2014-04-12 12.26.40  2014-04-12 12.47.25

…. i dvije inspiracije za izbor boja na linaču. Ovo drugo je detalj Gauginove Vahine no te tiare.

2014-04-11 17.51.46  Detalj Paul Gauguinove Vahine no te tiare (1891., Ny Carlsberg glyptotek)

Trnje

Što bi rekli Sistersi, Some people get by…

 

2 komentara

Filed under art in process, grafika, linorezi

Maslina, drugi dio

2  Obiteljski posjet djedovini i dućan na  Etsy-u potakli su me  da se ponovo malo pozabavim otiskivanjem i popunjavanjem rupa u edicijama. Premda se na ovoj grafici radi o maslini na mjesečini, inspiracija za popunjavanje ove edicije proizašla je iz jednog dnevnog prizora.

Primošten 09.03.2014.

3

4

Evo i eksperimentiranja s bojom. Hm, St.Patrick’s zelena?

??????????????????????????????? 5

???????????????????????????????

1 komentar

Filed under art in process, grafika, linorezi

Gospoda i klaviri

2014-01-16 13.25.46Čini se da ‘vremena gospode’ nekako imaju svoju poveznicu  sa starim klavirima. Čitala sam neki članak u Globusu o tome kako su danas u oglasnicima cijene starih klavira povoljne, pa tako takav klavir u kući više nije statusni simbol. Ipak, za određenu svotu možeš ‘postati Glembaj’.

Stari klavir koji mi je bio motiv za ovu grafiku doduše nisam pronašla u kutu nekog gospodskoga stana, već u jednoj glazbenoj školi. Ali ostali uvjeti odgovaraju- klavir je u glazbenu školu stigao iz Beča, a i je star više od 100 godina…Vinc. Oeser. Vien. U svakom slučaju, detaljno izrezbaren, s mjestima predviđenim za svijeće…Vizualno zanimljiv! To je ono što je  meni bilo presudno.

2 1 2013-12-05 14.14.05

U čitavu priču o klaviru kao oznaci pravog ili lažnog gospodstva pripada i sviranje barunice Castelli. Barunica svira Mondscheinsonate pa mi se činilo prikladno izkolažirati baš taj notni tekst za pozadinu. Svidjelo mi se kako je ispalo kolažiranje teksta za pozadinu Piccasove gitare. Opet je ovdje tekst u čisto vizualnoj funkciji.

Prozor 5

Prozor 4

Komentiraj

Filed under art in process