Tag Archives: art

29 prosinca, 2025 · 22:40

Marin Držić i grafike

24. listopada 2025. godine u Dubrovniku smo otvorili izložbu pod nazivom „Ogledalo čudesnog / Hommage Marinu Držiću”. Izložba je uključivala i predstavljanje istoimene grafičke mape. Izložba je organizirana od strane Doma Marina Držića u Dubrovniku i ravnatelja Nikše Matića, a u suradnji s Tvornicom ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP). Otvorena je u prostoru ART UP Galerije u Gružu.

Kustosica izložbe i autorica predgovora grafičke mape je Iva Körbler, a grafike za mapu smo napravili Kristina Restović, Tin Samaržija i ja.

U ovom postu pišem o procesu izrade svojih pet grafika inspiriranih likovima u djelima Marina Držića.

Tirena i Paskvin

Tirena, ženski lik kojeg sam prikazala na ovom linorezu, vodena je vila iz drame Marina Držića. Živi u idiličnom krajoliku, a na mom linorezu na glavi nosi Paskvina.

Leksikon Marina Držića navodi kako je Paskvin je grčka skulptura koju Držić spominje u posveti Tirene Marinu Ivanovu Puciću. Držić Paskvina opisuje kao kip bez nosa i ruku te ga uspoređuje s rukopisom Tirene, koji se prepisivanjem iskvario.
U stvarnosti, Paskvin je oštećena helenistička skulptura, otkrivena 1501. u Rimu. Ubrzo nakon otkrića postala je mjesto za anonimne satirične poruke upućene moćnicima. Još i danas stoji na istoimenom trgu.

Ovaj sam linorez otiskivala u nekoliko etapa. Najprije sam otisnula plavu i oker. Za otiskivanje plave s prijelazom koristila sam tehniku rainbow rolla. Sve ploče vidljive na fotografijama otisnula sam zajednički, koristeći metodu slagalice.

Nekoliko detalja dubljenja druge ploče

Lijevo je gotova, izdubljena ploča. Desno su otisci- drugu sam ploču otisnula crnom bojom preko otiska u boji.

Na kraju sam otisnula školjke ispod glavnog otiska (svaku kao zaseban linorez), a manje ploče kružnog oblika iznad njega (kao slijepi tisak).

Skup i blago

Lik kojeg sam na ovoj grafici prikazala u profilu predstavlja Skupa iz istoimene komedije Marina Držića. U njegovoj pozadini je detalj arhitekture Kneževog dvora u Dubrovniku, a iznad njega su dva ćupa, puna i prazna posuda. Te su posude ključne za radnju komedije i karakterizaciju lika što izvrsno objašnjava Leo Rafolt u Leksikonu Marina Držića. On navodi: Skup je (…) stari škrtac opsjednut vlastitim bogatstvom. (…) Njegova ugroženost i strah od financijske propasti pokreću cijelu dramsku radnju. Međutim, izvor njegova blagostanja nije u radu: blago je pronašao u posudi, u kojoj ga i dalje čuva, iako živi u krajnjoj oskudici, koju trpi i njegova kći Andrijana. U tom je smislu Skup pravi plautovski junak, zaljubljen u ideju ili koncepciju materijalne sigurnosti, nipošto u sam novac.

Ovu sam grafiku također otiskivala u nekoliko faza. Najprije sam otisnula boju (ljubičasta i žuta), ponovo u tehnici rainbow rolla. Manje linoreze u donjem desnom kutu grafičkog lista otiskivala sam u isto vrijeme kad i rainbow roll.

Ovo su dvije fotografije napravljene u procesu dubljenja glavne ploče. Kao alat sam koristila Pfeil nožiće.

Evo glavne ploče nakon nanošenja crne boje.

Sušenje otisaka. Glavnu ploču sam otisnula preko osušenih otisaka u boji. Nakon što su se i ovi otisci osušili, nadodala sam slijepi tisak u gornjem desnom kutu.

Dundo Maroje i dva grada


Na ovom sam linorezu prikazala Dundo Maroja, lika iz najpoznatijeg djela Marina Držića. U mojoj je interpretaciji Dundo Maroje dobio crte lica i bradu mog oca. Iza njega je Onofrijeva fontana kao simbol grada Dubrovnika. S njom su spojena (prema desnoj strani otiska) dvoja vrata iz rimske gradske četvrti Trastevere, simbolizirajući drugi grad – Rim, u koji Držić smješta radnju svog djela.

Dundo Maroje je u djelu bogati dubrovački trgovac. Svog sina šalje na trgovačko putovanje, no sin odlazi u Rim gdje troši očev novac. Dundo Maroje dolazi u taj grad vratiti svoj novac i time pokreće radnju cijelog djela. Svidjelo mi se što Slobodan Prosperov Novak u svom tekstu u Leksikonu Marina Držića navodi uvriježenu pretpostavku da je u prvim kazališnim prikazima ovog djela iza glumaca vjerojatno postojala slika nekog grada, no da ona sigurno nije prikazivala Rim kakvog su ga Dubrovčani poznavali, već neki idealizirani, utopijski grad.

Ovo je fotografija procesa dubljenja ploče. Nju sam otisnula metodom slagalice, tako da sam na nekoliko zasebnih dijelova posebno nanijela boju, a nakon toga ih otisnula odjednom.

Nakon sušenja grafike, na neke dijelove sam dodala slijepi tisak.

Dživulin Lopuđanin

Dživulin Lopuđanin, linorez, 30 otisaka, 50 x 35 cm

Dživulin Lopuđanin je lik u komediji Dundo Maroje autora Marina Držića. Na mom se linorezu u pozadini lika nalazi ulaz u kapelu Sv. Križa na otoku Lopudu. Kapela je sagrađena u 16. stoljeću te stoji još i danas.

U Leksikonu Marina Držića Dživulina se određuje kao kapetana broda koji je Dubrovčane doveo u Rim, gdje se odvija radnja cijelog dijela. Dživulin je morski galeb i ponosan je na svoje otočko podrijetlo.

Detalji dubljenja linoleuma.

Na ovoj se fotografiji nalazi gotova, izdubljenja ploča na koju je prvi put nanesena boja. Ovaj sam linorez također otiskivala u tehnici rainbow rolla.

Na donju sam marginu Dživulinu nadodala njegov brod. Otisnula sam ga na posebnom, manjem linorezu.

Stanac i vile

Stanac i vile, linorez, 30 otisaka, 50 x 35 cm
Stanac i vile, linorez, 30 otisaka, 50 x 35 cm

Na mom linorezu lik Stanca sam prikazala kao sjedeću figuru. Na ruci, nozi i ramenu nalaze mu se ženske figure, likovi koji prikazuju vile.

Stanac je lik iz „Novele od Stanca“, djela Marina Držića. Tekst u Leksikonu Marina Držića sažima radnju. U njemu čitamo da je Stanac starac koji dolazi u Dubrovnik trgovati. Navečer se smješta uz Onofrijevu fontanu, gdje namjerava prenoćiti. Prilazi mu mladić koji se lažno predstavi i ispriča kako je i sam nekoć bio star, ali su ga vile pomladile. Želeći doživjeti istu sudbinu, Stanac pristaje na obred pomlađivanja. No, tijekom lažnog obreda maškare prerušene u vile ga svežu i opljačkaju. Stanac tada shvati da je izigran.

Za ploču sam koristila tradicionalni linoleum i omiljene Pfeil nožiće za visoki tisak.

Ploču sam otisnula u tri boje koristeći tehniku rainbow roll. Istim valjkom sam na staklu spojila plavu, crnu i oker.

Na donjoj sam margini grafike otisnula i manji linorez koji prikazuje Onofrijevu fontanu u Dubrovniku.

Evo još par detalja grafike.

Zahvaljujem kustosici izložbe Ivi Körbler i Nikši Matiću, ravnatelju Doma Marina Držića, na pozivu na sudjelovanje u stvaranju ove grafičke mape i ostvarivanju istoimene izložbe.

Komentiraj

Filed under art in process, grafika, linocut, linorezi, printmaking

Tagged as , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

7 srpnja, 2024 · 13:01

O izložbi „Botaničarev san”

Za plakat moje izložbe „Botaničarev san” upotrijebljen je rad iz 2021. godine. Rad sam bila nazvala Wow! What a summer., a napravila sam ga od kombinacije otisaka nekih od mojih ranijih grafika. O samoj tehničkoj izradi ovog rada možete više pročitati ovdje, u jednom od prethodnih postova. Kao predložak dizajneru za plakat i kao prvi u postavu izložbe, ovaj rad tematski najavljuje ostatak izložbe. No, iako svojim nazivom upućuje na fascinaciju ljetom, tematika moje izložbe više je bila vezana za razmišljanje i doživljavanje vizualnih i emotivnih percepcija mojih obiteljskih korijena.

Moji su obiteljski korijeni jednim svojim dijelom vezani za Dalmaciju a ljeto je, vjerojatno, u ovim radovima prisutno zbog perioda godine kada ju posjećujem. Mnogi (s pravom) ljeto u Dalmaciji smatraju pomalo iskrivljenom slikom života u tom kraju. No, i moji su utisci o Dalmaciji neminovno obojeni ljetnim mirisima lavande i presijavanjem sunca na listovima agave.

Evo još radova s dalmatinskim motivima. A fishing boat, mali ribarski brod s lavandom kao jarbolom. Neuobičajeni jarbol i ostali dijelovi rada moj doživljaj Dalmacije premještaju u područje snova. Kao iz nekog čudnog sna je i rad A night at the beach. To je prikaz noćnog promatranja neobične nemani koja uranja i izranja na horizontu. Nešto više o elementima izrade ovih radova pisala sam ovdje.

Podloga za rad Beach bar je crno slikarsko platno, a rad predstavlja često magičan doživljaj zalaska sunca u dalmatinskim barovima na plaži. Osnova za Beach bar proizašla je iz mog grafičkog otiska Le Pure café koji prikazuje scenu iz pariškog kafića poznatog svima koji vole sakupljati filmske lokacije. O nastanku grafike Le Pure café možete pročitati u ovom postu. U dalmatinskoj varijanti kafića s jednog od lustera visi velika lavanda, a iz drugog isplivavaju ribe. One ulaze u more koje se ograničilo na stolove, a izliveno je iz preokrenute šalice. Crno bijelu strukturu rada daju, dakle, elementi otisnuti u tehnici linoreza. U toj su tehnici također otisnuti i mjesec, ribe i lavanda. Nebo i more sastavljeni su od monotipija.

Osim sumraka, tu je i specifičnost jutarnjeg svjetla u obalnim područjima ljeti. Dojam izlazećeg sunca i jutarnje svježine bio je poticaj za rad Morning song. I ponovo su čvrstinu kompoziciji dali elementi linoreza – agava, kaktusa i cvjetova oleandera. Vrata kroz koja ulazi jutro preuzela sam sa svog linoreza Stara sveučilišne (više o linorezu Stara sveučilišna možete pročitati ovdje), a prozor sa linoreza Ca’ Rezzonico (nešto o ovom radu možete pročitati ovdje). Jutarnje sunce i nebo su napravljeni od monotipija. Morning song je istog formata kao i raniji rad te je također napravljen na crnom slikarskom platnu.

Sljedeća se dva rada ponovo vežu za dalmatinske noći. Nazvana Peace i Peace II, za glavni element imaju maslinovu granu. Lik na lijevom radu isti je kao i onaj na Wow! What a summer., dok je glavni lik na desnom radu učenjak koji čita za stolom. Oba su preuzeta s mog linoreza Stara sveučilišna.

Isti se učenjak pojavljuje, ovaj put za svojim stolom, na radu Night reading. Ovaj je rad nešto većeg formata i također je napravljen na crnom slikarskom platnu. U njemu sam se već udaljila od Dalmacije i uputila u neke u sjevernije krajeve, baš kao i članovi moje obitelji prije nekoliko generacija. No, Night reading je još uvijek blizak okruženju u kojem sam odrasla, budući da su čitanje, proučavanje, učenjaštvo, ljubav prema knjizi i autoritetu znanja uvijek bili nešto što je članovima moje uže obitelji važno. Možda je djelomično i radi toga način na koji sam kao dijete doživljavala istraživanje nepoznatog u knjigama i u vlastitoj mašti postao jedan od motiva koji u mojim očima i danas zamućuje granicu između stvarnog i nestvarnog, između sna i jave. Tehnički, osim linoreza i monotipije, u ovom su radu i elementi bakropisa i akvatinte.

Još jedna od karakteristika moje uže obitelji je vječna okruženost biljkama i životinjama. Kao model za mačka na lijevom radu (In the zoo) poslužio je onaj bakin s linoreza Mačkopis (za više o tom radu kliknite ovdje). Mladi par koji se pojavljuje na sva tri rada je ponovo sa Stare sveučilišne, a ptica na lijevom s jednog linoreza kojeg sam izdubila u vrijeme dok sam još studirala na Akademiji.

Ista se ptica pojavljuju i u radu D’Orsay- Remebrance. Načinjen je kolažem mojih ranijih linoreza D’Orsay i, ponovo, Le Pure café, a uz to sam na ovom radu upotrijebila i slijepi tisak. Bakica, koja je najprije sjedila u mom pariškom kafiću i gledala na ulicu, sad promatra ogromni sat i razmišlja o vremenu koje polako ističe. Ovaj sam rad radila nekako u vrijeme kad se zdravlje moje uvijek super-bake naglo počelo pogoršavati.

Na sljedećem su radu, Pavilion, ptice okružene letećim knjigama i padajućim slovima. Ulazeći u cigleni paviljon, u njemu nalaze sigurnost i zaštitu. Cigleni zid sam preuzela sa svog linoreza Toulouse, a zidove paviljona u perspektivnom skraćenju s linoreza Ca’ Rezzonico. Knjige na kojima se nalazi ptica u prvom planu otisnute su na tekstilu, nebo i krošnje su napravljeni od monotipija, dok sam stablo preuzela sa mog linoreza Blois.

Ne dajući potpuni pregled svih radova koji su bili na izložbi, ovaj post završavam s radom Heritage. O tehničkim dijelovima ovog rada možete nešto više pročitati ovdje. Napravila sam ga 2022. godine, relativno rano u odnosu na ukupno vrijeme stvaranja cijelog ovog novog ciklusa radova. Pa ipak, Heritage nekako naglašava nit koja se provlači kroz sve njih. Bez obzira na sve naše individualnosti, osobne napore i specifične okolnosti naših životnih puteva, svi smo mi oblikovani našim obiteljskim okruženjima, podnebljima u kojima je stvarana povijest naših predaka te običajnim i materijalnim nasljeđem u koje smo se rodili.

Zahvalna sam ravnateljici Doma kulture Nova Gradiška Danijeli Juranović na organizaciji i postavu izložbe te povjesničarki umjetnosti Ivi Körbler na pozivu i tekstu o izložbi koji možete pročitati ovdje.

Nekoliko fotografija s otvorenja.

Komentiraj

Filed under art in process, grafika

Tagged as , , , , , , , , , ,

9 rujna, 2018 · 21:13

Chairs

Original text translated by Slavica Nuić. Pročitaj na hrvatskom.

Having moved to a new flat, it was time to get down to the business of gathering up old furniture, refurbishing it and giving it a fresh coat of paint. My first concern, by all means, were the chairs so that my jolly guests could have something to sit on. Luckily, old chairs, at least the plain wooden ones, were not hard to find, but finding one which was not wobbly was an entirely different matter. Be that as it may, working out a remedy for rickety chairs was put off for the time being. The turning point was a sign that caught my eye at some young designers’ exhibition. It said “The chairs are for display purposes only. Please do not sit on them as they may collapse.” Realizing that a similar sign would come in handy on my dining room wall, we fixed the loose joints to prevent things from going awry.

This whole matter of my rough-and-ready job of fixing chairs had only added to my surprise upon visiting The Museum of Second AVNOJ Session in Jajce. The central hall used to be the place where Yugoslavia drew its first breath. Several rows of dilapidated chairs of all sorts (which once accommodated Yugoslavia’s founding fathers), harked back to the early days of my flat redecoration. Nonetheless, they still had their allure as the light pouring from the back door created shadows that made the chairs look as if dissolved and entangled in an intricate web, creating thus a peculiar scene of the pivotal historic event.

Unfortunately, historical facts are not my strong suit, so I asked the ones known as historically savvy to help me out. At the first mention of these chairs, Luka, the historian, pointed out that it was not without reason that these chairs were so shabby as there was a backstory to it. In his words, many historians have concurred that Jajce had witnessed the complete affirmation of the cult of personality that had been created around Tito. Judging by the original photographs, both the presiding and the delegates were seated on plain wooden chairs while Tito was comfortable in his armchair. Moreover, a couple of days prior to the meeting, Tito had posed for his bust by Antun Augustinčić, which was soon displayed in the meeting room.

For me, my deep fascination with the chairs, deprived of any ideological overtone, in this way made the emptiness of the room even more striking; the room where, as Luka has taught me, once Yugoslavia had been formed and Tito had become its marshal, resolutions had been sustained by general acclamation.

In the process of sketching out the chairs, the first step was capturing the curious rhythm and interplay of shadows through a rhythmical interchange of black and white surfaces.

The process of carving…

And a bit more of carving…

The test print was printed in black, but there was no intent to keep it that way…

This linocut was supposed to be in colour. Since there were some areas of diluted Indian ink on the sketch as well, I first started with tone combinations.

The next step was increasing the number of potential colour combinations, so I detached the top part of the block with a gauge to make the process of applying colour easier.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

A new variation…

The first step in the process of making this variation was printing the background in yellow, and the next steps were applying the ink separately on every part of the key block.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

And the last variation, which was printed in the same way, combines the positive with negative. Just like my chairs mixed with their shadows.

1 komentar

Filed under art in process, English, linocut, printmaking

Tagged as , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,