
Za plakat moje izložbe „Botaničarev san” upotrijebljen je rad iz 2021. godine. Rad sam bila nazvala Wow! What a summer., a napravila sam ga od kombinacije otisaka nekih od mojih ranijih grafika. O samoj tehničkoj izradi ovog rada možete više pročitati ovdje, u jednom od prethodnih postova. Kao predložak dizajneru za plakat i kao prvi u postavu izložbe, ovaj rad tematski najavljuje ostatak izložbe. No, iako svojim nazivom upućuje na fascinaciju ljetom, tematika moje izložbe više je bila vezana za razmišljanje i doživljavanje vizualnih i emotivnih percepcija mojih obiteljskih korijena.




Moji su obiteljski korijeni jednim svojim dijelom vezani za Dalmaciju a ljeto je, vjerojatno, u ovim radovima prisutno zbog perioda godine kada ju posjećujem. Mnogi (s pravom) ljeto u Dalmaciji smatraju pomalo iskrivljenom slikom života u tom kraju. No, i moji su utisci o Dalmaciji neminovno obojeni ljetnim mirisima lavande i presijavanjem sunca na listovima agave.



Evo još radova s dalmatinskim motivima. A fishing boat, mali ribarski brod s lavandom kao jarbolom. Neuobičajeni jarbol i ostali dijelovi rada moj doživljaj Dalmacije premještaju u područje snova. Kao iz nekog čudnog sna je i rad A night at the beach. To je prikaz noćnog promatranja neobične nemani koja uranja i izranja na horizontu. Nešto više o elementima izrade ovih radova pisala sam ovdje.
Podloga za rad Beach bar je crno slikarsko platno, a rad predstavlja često magičan doživljaj zalaska sunca u dalmatinskim barovima na plaži. Osnova za Beach bar proizašla je iz mog grafičkog otiska Le Pure café koji prikazuje scenu iz pariškog kafića poznatog svima koji vole sakupljati filmske lokacije. O nastanku grafike Le Pure café možete pročitati u ovom postu. U dalmatinskoj varijanti kafića s jednog od lustera visi velika lavanda, a iz drugog isplivavaju ribe. One ulaze u more koje se ograničilo na stolove, a izliveno je iz preokrenute šalice. Crno bijelu strukturu rada daju, dakle, elementi otisnuti u tehnici linoreza. U toj su tehnici također otisnuti i mjesec, ribe i lavanda. Nebo i more sastavljeni su od monotipija.


Osim sumraka, tu je i specifičnost jutarnjeg svjetla u obalnim područjima ljeti. Dojam izlazećeg sunca i jutarnje svježine bio je poticaj za rad Morning song. I ponovo su čvrstinu kompoziciji dali elementi linoreza – agava, kaktusa i cvjetova oleandera. Vrata kroz koja ulazi jutro preuzela sam sa svog linoreza Stara sveučilišne (više o linorezu Stara sveučilišna možete pročitati ovdje), a prozor sa linoreza Ca’ Rezzonico (nešto o ovom radu možete pročitati ovdje). Jutarnje sunce i nebo su napravljeni od monotipija. Morning song je istog formata kao i raniji rad te je također napravljen na crnom slikarskom platnu.


Sljedeća se dva rada ponovo vežu za dalmatinske noći. Nazvana Peace i Peace II, za glavni element imaju maslinovu granu. Lik na lijevom radu isti je kao i onaj na Wow! What a summer., dok je glavni lik na desnom radu učenjak koji čita za stolom. Oba su preuzeta s mog linoreza Stara sveučilišna.
Isti se učenjak pojavljuje, ovaj put za svojim stolom, na radu Night reading. Ovaj je rad nešto većeg formata i također je napravljen na crnom slikarskom platnu. U njemu sam se već udaljila od Dalmacije i uputila u neke u sjevernije krajeve, baš kao i članovi moje obitelji prije nekoliko generacija. No, Night reading je još uvijek blizak okruženju u kojem sam odrasla, budući da su čitanje, proučavanje, učenjaštvo, ljubav prema knjizi i autoritetu znanja uvijek bili nešto što je članovima moje uže obitelji važno. Možda je djelomično i radi toga način na koji sam kao dijete doživljavala istraživanje nepoznatog u knjigama i u vlastitoj mašti postao jedan od motiva koji u mojim očima i danas zamućuje granicu između stvarnog i nestvarnog, između sna i jave. Tehnički, osim linoreza i monotipije, u ovom su radu i elementi bakropisa i akvatinte.



Još jedna od karakteristika moje uže obitelji je vječna okruženost biljkama i životinjama. Kao model za mačka na lijevom radu (In the zoo) poslužio je onaj bakin s linoreza Mačkopis (za više o tom radu kliknite ovdje). Mladi par koji se pojavljuje na sva tri rada je ponovo sa Stare sveučilišne, a ptica na lijevom s jednog linoreza kojeg sam izdubila u vrijeme dok sam još studirala na Akademiji.

Ista se ptica pojavljuju i u radu D’Orsay- Remebrance. Načinjen je kolažem mojih ranijih linoreza D’Orsay i, ponovo, Le Pure café, a uz to sam na ovom radu upotrijebila i slijepi tisak. Bakica, koja je najprije sjedila u mom pariškom kafiću i gledala na ulicu, sad promatra ogromni sat i razmišlja o vremenu koje polako ističe. Ovaj sam rad radila nekako u vrijeme kad se zdravlje moje uvijek super-bake naglo počelo pogoršavati.



Na sljedećem su radu, Pavilion, ptice okružene letećim knjigama i padajućim slovima. Ulazeći u cigleni paviljon, u njemu nalaze sigurnost i zaštitu. Cigleni zid sam preuzela sa svog linoreza Toulouse, a zidove paviljona u perspektivnom skraćenju s linoreza Ca’ Rezzonico. Knjige na kojima se nalazi ptica u prvom planu otisnute su na tekstilu, nebo i krošnje su napravljeni od monotipija, dok sam stablo preuzela sa mog linoreza Blois.
Ne dajući potpuni pregled svih radova koji su bili na izložbi, ovaj post završavam s radom Heritage. O tehničkim dijelovima ovog rada možete nešto više pročitati ovdje. Napravila sam ga 2022. godine, relativno rano u odnosu na ukupno vrijeme stvaranja cijelog ovog novog ciklusa radova. Pa ipak, Heritage nekako naglašava nit koja se provlači kroz sve njih. Bez obzira na sve naše individualnosti, osobne napore i specifične okolnosti naših životnih puteva, svi smo mi oblikovani našim obiteljskim okruženjima, podnebljima u kojima je stvarana povijest naših predaka te običajnim i materijalnim nasljeđem u koje smo se rodili.
Zahvalna sam ravnateljici Doma kulture Nova Gradiška Danijeli Juranović na organizaciji i postavu izložbe te povjesničarki umjetnosti Ivi Körbler na pozivu i tekstu o izložbi koji možete pročitati ovdje.



Nekoliko fotografija s otvorenja.

















