Marin Držić i grafike

24. listopada 2025. godine u Dubrovniku smo otvorili izložbu pod nazivom „Ogledalo čudesnog / Hommage Marinu Držiću”. Izložba je uključivala i predstavljanje istoimene grafičke mape. Izložba je organizirana od strane Doma Marina Držića u Dubrovniku i ravnatelja Nikše Matića, a u suradnji s Tvornicom ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP). Otvorena je u prostoru ART UP Galerije u Gružu.

Kustosica izložbe i autorica predgovora grafičke mape je Iva Körbler, a grafike za mapu smo napravili Kristina Restović, Tin Samaržija i ja.

U ovom postu pišem o procesu izrade svojih pet grafika inspiriranih likovima u djelima Marina Držića.

Tirena i Paskvin

Tirena, ženski lik kojeg sam prikazala na ovom linorezu, vodena je vila iz drame Marina Držića. Živi u idiličnom krajoliku, a na mom linorezu na glavi nosi Paskvina.

Leksikon Marina Držića navodi kako je Paskvin je grčka skulptura koju Držić spominje u posveti Tirene Marinu Ivanovu Puciću. Držić Paskvina opisuje kao kip bez nosa i ruku te ga uspoređuje s rukopisom Tirene, koji se prepisivanjem iskvario.
U stvarnosti, Paskvin je oštećena helenistička skulptura, otkrivena 1501. u Rimu. Ubrzo nakon otkrića postala je mjesto za anonimne satirične poruke upućene moćnicima. Još i danas stoji na istoimenom trgu.

Ovaj sam linorez otiskivala u nekoliko etapa. Najprije sam otisnula plavu i oker. Za otiskivanje plave s prijelazom koristila sam tehniku rainbow rolla. Sve ploče vidljive na fotografijama otisnula sam zajednički, koristeći metodu slagalice.

Nekoliko detalja dubljenja druge ploče

Lijevo je gotova, izdubljena ploča. Desno su otisci- drugu sam ploču otisnula crnom bojom preko otiska u boji.

Na kraju sam otisnula školjke ispod glavnog otiska (svaku kao zaseban linorez), a manje ploče kružnog oblika iznad njega (kao slijepi tisak).

Skup i blago

Lik kojeg sam na ovoj grafici prikazala u profilu predstavlja Skupa iz istoimene komedije Marina Držića. U njegovoj pozadini je detalj arhitekture Kneževog dvora u Dubrovniku, a iznad njega su dva ćupa, puna i prazna posuda. Te su posude ključne za radnju komedije i karakterizaciju lika što izvrsno objašnjava Leo Rafolt u Leksikonu Marina Držića. On navodi: Skup je (…) stari škrtac opsjednut vlastitim bogatstvom. (…) Njegova ugroženost i strah od financijske propasti pokreću cijelu dramsku radnju. Međutim, izvor njegova blagostanja nije u radu: blago je pronašao u posudi, u kojoj ga i dalje čuva, iako živi u krajnjoj oskudici, koju trpi i njegova kći Andrijana. U tom je smislu Skup pravi plautovski junak, zaljubljen u ideju ili koncepciju materijalne sigurnosti, nipošto u sam novac.

Ovu sam grafiku također otiskivala u nekoliko faza. Najprije sam otisnula boju (ljubičasta i žuta), ponovo u tehnici rainbow rolla. Manje linoreze u donjem desnom kutu grafičkog lista otiskivala sam u isto vrijeme kad i rainbow roll.

Ovo su dvije fotografije napravljene u procesu dubljenja glavne ploče. Kao alat sam koristila Pfeil nožiće.

Evo glavne ploče nakon nanošenja crne boje.

Sušenje otisaka. Glavnu ploču sam otisnula preko osušenih otisaka u boji. Nakon što su se i ovi otisci osušili, nadodala sam slijepi tisak u gornjem desnom kutu.

Dundo Maroje i dva grada

Na ovom sam linorezu prikazala Dundo Maroja, lika iz najpoznatijeg djela Marina Držića. U mojoj je interpretaciji Dundo Maroje dobio crte lica i bradu mog oca. Iza njega je Onofrijeva fontana kao simbol grada Dubrovnika. S njom su spojena (prema desnoj strani otiska) dvoja vrata iz rimske gradske četvrti Trastevere, simbolizirajući drugi grad – Rim, u koji Držić smješta radnju svog djela.

Dundo Maroje je u djelu bogati dubrovački trgovac. Svog sina šalje na trgovačko putovanje, no sin odlazi u Rim gdje troši očev novac. Dundo Maroje dolazi u taj grad vratiti svoj novac i time pokreće radnju cijelog djela. Svidjelo mi se što Slobodan Prosperov Novak u svom tekstu u Leksikonu Marina Držića navodi uvriježenu pretpostavku da je u prvim kazališnim prikazima ovog djela iza glumaca vjerojatno postojala slika nekog grada, no da ona sigurno nije prikazivala Rim kakvog su ga Dubrovčani poznavali, već neki idealizirani, utopijski grad.

Ovo je fotografija procesa dubljenja ploče. Nju sam otisnula metodom slagalice, tako da sam na nekoliko zasebnih dijelova posebno nanijela boju, a nakon toga ih otisnula odjednom.

Nakon sušenja grafike, na neke dijelove sam dodala slijepi tisak.

Dživulin Lopuđanin

Dživulin Lopuđanin je lik u komediji Dundo Maroje autora Marina Držića. Na mom se linorezu u pozadini lika nalazi ulaz u kapelu Sv. Križa na otoku Lopudu. Kapela je sagrađena u 16. stoljeću te stoji još i danas.

U Leksikonu Marina Držića Dživulina se određuje kao kapetana broda koji je Dubrovčane doveo u Rim, gdje se odvija radnja cijelog dijela. Dživulin je morski galeb i ponosan je na svoje otočko podrijetlo.

Detalji dubljenja linoleuma.

Na ovoj se fotografiji nalazi gotova, izdubljenja ploča na koju je prvi put nanesena boja. Ovaj sam linorez također otiskivala u tehnici rainbow rolla.

Na donju sam marginu Dživulinu nadodala njegov brod. Otisnula sam ga na posebnom, manjem linorezu.

Stanac i vile

Na mom linorezu lik Stanca sam prikazala kao sjedeću figuru. Na ruci, nozi i ramenu nalaze mu se ženske figure, likovi koji prikazuju vile.

Stanac je lik iz „Novele od Stanca“, djela Marina Držića. Tekst u Leksikonu Marina Držića sažima radnju. U njemu čitamo da je Stanac starac koji dolazi u Dubrovnik trgovati. Navečer se smješta uz Onofrijevu fontanu, gdje namjerava prenoćiti. Prilazi mu mladić koji se lažno predstavi i ispriča kako je i sam nekoć bio star, ali su ga vile pomladile. Želeći doživjeti istu sudbinu, Stanac pristaje na obred pomlađivanja. No, tijekom lažnog obreda maškare prerušene u vile ga svežu i opljačkaju. Stanac tada shvati da je izigran.

Za ploču sam koristila tradicionalni linoleum i omiljene Pfeil nožiće za visoki tisak.

Ploču sam otisnula u tri boje koristeći tehniku rainbow roll. Istim valjkom sam na staklu spojila plavu, crnu i oker.

Na donjoj sam margini grafike otisnula i manji linorez koji prikazuje Onofrijevu fontanu u Dubrovniku.

Evo još par detalja grafike.

Zahvaljujem kustosici izložbe Ivi Körbler i Nikši Matiću, ravnatelju Doma Marina Držića, na pozivu na sudjelovanje u stvaranju ove grafičke mape i ostvarivanju istoimene izložbe.